U Republici Hrvatskoj ponovo se raspravlja o ideji uspostave „trećeg entiteta“, dok Narodna skupština Republike Srpske razmatra zakon koji bi kriminalizirao zastavu s ljiljanima. U isto vrijeme, međunarodna zajednica nastoji pronaći efikasan kompromis za imenovanje novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
O ovim temama razgovarano je u sinoćnjem izdanju emisije „7 Plus“ s profesorom Senadinom Lavićem, koji je otvorio diskusiju ističući:
„Ovo što se nudi iz Zagreba nije iznenađenje, već nastavak jedne politike koja traje od devedesetih godina. Ovo doživljavam kao pokušaj objektivizacije tuđmanizma, koji je zacrtao stvaranje hrvatske teritorijalne jedinice na tlu Bosne i Hercegovine.“
„Nije slučajno osnovan HVO, niti je slučajno uspostavljena infrastruktura paradržavne tvorevine koja je trebala stvoriti teritoriju ekskluzivno hrvatsku u Bosni i Hercegovini. Pokušaji Domovinskog pokreta i HDZ-a pokazuju da Domovinski pokret služi kao dimna zavjesa za stvarnu politiku HDZ-a, koja traje već 30 godina,“ dodaje Lavić.
„Ta politika ne odstupa od ciljeva postavljenih prije tri decenije, tokom vladavine Franje Tuđmana, a to je pitanje riješeno još 1994. godine. Treba ponovo naglasiti da je Armija Republike Bosne i Hercegovine zaustavila hrvatsku vojsku i HVO, primoravajući Tuđmana da prihvati Vašingtonski sporazum.“
„Prema Vašingtonskom sporazumu, više ne postoji paradržavna tvorevina pod nazivom Herceg-Bosna. Današnji pokušaji oživljavanja tog koncepta predstavljaju korak unazad,“ analizira Lavić, dodajući: „Ovo je negiranje Vašingtonskog sporazuma, Dejtonskog sporazuma i cjelokupnog mirovnog procesa koji traje od 1995. godine do danas. Ovo ne bih nazvao licemjernim, već drskim ponašanjem koje predstavlja prijetnju miru u Bosni i Hercegovini.“
„Nezamislivo je da članica Evropske unije, Hrvatska, sebi daje za pravo da uređuje odnose u Bosni i Hercegovini. Očigledno je riječ o bahatosti i neprihvatljivom pristupu. Ova rezolucija pokazuje da moramo biti oprezni prema prijedlozima HDZ-a Hrvatske i HDZ-a Bosne i Hercegovine,“ upozorava Lavić.
„Devedesetih godina osnovan je HDZ u Hrvatskoj, a potom i njegova sestrinska stranka u Bosni i Hercegovini. Taj prostor su doživljavali kao područje bez jasnih državnih obilježja. Stvorene su političke strukture koje već trideset godina djeluju protiv bosanske državnosti i društva,“ naglašava Lavić.
„Najprovokativnija ideja iz tih krugova je tvrdnja da ljudi ne mogu živjeti zajedno, već da se moraju stvoriti hrvatska, bošnjačka i srpska teritorija, kao da se jedino na taj način može normalno živjeti. To je društvena bolest jedne političke partije,“ dodaje profesor.
„Naučna zajednica bi trebala analizirati djelovanje HDZ-a u proteklih trideset godina i istražiti odakle dolaze te ideologije i propagandne ideje prema Bosni i Hercegovini,“ zaključuje Lavić.
„Treba jasno reći da ne želimo rasističke i fašističke modele organizacije društva koji nam se nude,“ oštro detektira motive i kontinuitet politike HDZ-a prema Bosni i Hercegovini.
