U Bosni i Hercegovini, sigurnost novinara i novinarki i dalje zavisi od lokalne sredine i spremnosti institucija da adekvatno reaguju na prijetnje i napade. Kontaktne točke uspostavljene su kako bi olakšale komunikaciju između novinara i policije, ali praksa pokazuje da zaštita nije uniformna, piše Istina.media.
Zaštita novinara u Bosni i Hercegovini trebala bi biti jednaka, ali u stvarnosti to često zavisi od mjesta gdje se incident dogodio i od senzibiliziranosti nadležnih institucija za sigurnost novinara. Rascjepkan pravni i institucionalni sustav doprinosi neujednačenom postupanju policije i tužiteljstava, ostavljajući novinare, posebno one u manjim sredinama i neovisnim redakcijama, bez adekvatne zaštite.
Sagovornici Istina.media naglašavaju da sigurnost novinara ne bi trebala zavisiti od dobre volje pojedinaca, već od jedinstvenih standarda, efikasnih istraga i odgovornosti institucija.
Slaba zaštita u manjim sredinama
Milica Samardžić, izvršna direktorica Udruženja istraživačkih medija Umbrella, ističe da rascjepkan pravni i institucionalni sistem značajno utiče na nivo zaštite koji novinarke i novinari mogu očekivati kada prijave prijetnje, napade ili druge oblike pritisaka. Problem se ne sastoji samo u različitim zakonskim rješenjima, već i u neujednačenoj primjeni postojećih propisa, različitim praksama policijskih agencija i tužiteljstava, kao i odnosu pojedinih institucija prema novinarima i njihovoj ulozi u društvu.
„Prema iskustvima i komunikaciji koju Umbrella ima sa svojim članicama, postupanje nadležnih institucija često ovisi o tome gdje se incident dogodio, koliko su lokalne institucije senzibilizirane za pitanja sigurnosti novinarki i novinara, ali i o profesionalnom pristupu pojedinaca koji postupaju po prijavama”, izjavila je Samardžić.
Ona također naglašava da je problematično kada se prijetnje novinarima posmatraju kao izolirani incidenti ili lični sukobi, bez sagledavanja šireg konteksta njihovog profesionalnog rada. Prijetnja upućena zbog istraživanja korupcije, organiziranog kriminala ili zloupotrebe javnih sredstava ne može se posmatrati odvojeno od činjenice da je riječ o osobi koja obavlja posao od javnog interesa.
„Posljedica takvog sustava jest da novinarke i novinari nemaju jednako povjerenje u institucije niti jednaka očekivanja od njihove reakcije. To može dovesti i do obeshrabrivanja da prijavljuju prijetnje, posebno ako su ranije imali iskustva s neučinkovitim postupanjem nadležnih tijela”, navela je Samardžić.
Novinarke i novinari u Bosni i Hercegovini su, prema riječima sagovornika, slabo zaštićeni, a postoje i nejednakosti unutar tog okvira.
Jelena Jevđenić, glavna i odgovorna urednica portala Impuls, ukazuje na to da se pitanje sigurnosti novinara ne može posmatrati jednoobrazno, jer mnogo toga zavisi o vrsti zaštite koja je potrebna, bilo da se radi o pravnoj, fizičkoj ili digitalnoj sigurnosti.
„Rascjepkan pravni sistem stvara goleme nejednakosti kada je riječ o pravnoj i institucionalnoj zaštiti”, tvrdi Jevđenić, podsjećajući na radionicu održanu krajem rujna u organizaciji Ureda Vijeća Europe u Sarajevu.
Ova radionica je bila fokusirana na evropske standarde zaštite slobode izražavanja i postupanje pravosuđa u slučajevima napada na novinare, a poseban dio obuke bio je posvećen strateškim tužbama protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP).
„Nadam se da su ondje utvrdili europske prakse i praksu Europskog suda za ljudska prava kada je riječ o zaštiti novinara i novinarki. I da se ne smije preskočiti istraga o tome je li napad povezan s profesionalnim radom novinara ili novinarke”, izjavila je Jevđenić.
Prema njenim riječima, kada je riječ o fizičkoj zaštiti i reakciji na terenu, novinari u manjim mjestima koji istražuju korupciju imaju znatno slabiju fizičku zaštitu zbog povezanosti lokalnih moćnika s lokalnim institucijama. Sve to, naglašava ona, posljedica je nepovezanog sistema zaštite. Također, ukazuje na digitalnu sigurnost i sistematske pritiske poput SLAPP tužbi ili digitalnog uznemiravanja na internetu.
„U uvjetima kakvi su sada u BiH, novinari i novinarke iz manjih redakcija ili neovisnih medija ostaju prepušteni sami sebi, bez resursa za pravnu i tehničku obranu, jer sustav ne nudi nikakav institucionalni mehanizam potpore”, zaključila je Jevđenić.
U općem nepovoljnom društvenom ozračju u BiH, koje i dalje opravdava nasilje nad novinarima, Sanja Vasković, novinarka i urednica istraživačkog portala Spin info, smatra da mjesto gdje novinari rade značajno utiče na njihovu sigurnost. Kada je riječ o lokalnim medijima, mogućnosti za pritiske, ucjene i diskreditaciju su znatno veće, jer moćnici na različite načine nastoje ušutkati neovisne medije.
„Kao netko tko se, nažalost, izravno suočio s napadom u kojem su institucije trebale pokazati odgovornost, reakcijama nisam zadovoljna, kako policije tako ni tužiteljstva u mom gradu. Umjesto potpore novinarima u njihovu radu, u javnom interesu, dobili smo šutnju, a reakcije su usmjerene na ‘stišavanje medijske bure’ i pojašnjavanje zašto napad na mene, u tom obliku, nije kazneno djelo. S druge strane, to isto tužiteljstvo zatvara oči pred kaznenim djelima povezanima s korupcijom, čime se šalje poruka da se zakon ne primjenjuje jednako na sve građane”, izjavila je Vasković.
Ona vjeruje da su kolege u drugim gradovima, gdje su nadležne druge institucije i tijela, imali pozitivnija iskustva, što ukazuje na to da neki slučajevi jednostavno ovise o ljudima koji rade u institucijama i načinu na koji obavljaju svoj posao.
„Rascjepkan pravni i institucionalni sustav može biti prepreka uspostavljanju jedinstvene prakse, ali u nekim slučajevima može biti zaštita, i to kada je sustav u nekom gradu, županiji ili entitetu u potpunosti u službi ušutkavanja novinara”, zaključila je Vasković.
Poražavajući podaci o broju napada
Jedan od pokušaja unapređenja institucionalne zaštite novinara bilo je uspostavljanje kontaktnih točaka za sigurnost novinara u tužiteljstvima i policijskim agencijama. Ovaj proces započeo je 2022. godine, kada je Županijsko tužiteljstvo u Sarajevu imenovalo prvu kontaktnu točku za novinare.
U novembru 2023. godine, Misija OESS-a u BiH i Delegacija Europske unije predstavile su inicijativu za uspostavljanje mreže kontaktnih točaka diljem BiH, kao odgovor na rastući broj napada na novinare i incidente koji uključuju novinare i medijske djelatnike.
Ipak, samo imenovanje kontaktnih točaka ne garantuje jednake zaštite novinarima u svim dijelovima zemlje. Nedavne informacije sugeriraju da kontaktne točke za sigurnost novinara i novinarki u Federaciji Bosne i Hercegovine ne funkcionišu jednako i da su iskustva novinara različita.
Milica Samardžić naglašava da uspostavljanje kontaktnih točaka predstavlja važan korak, ali da je potrebno jasno definirati njihove nadležnosti, osigurati kontinuiranu edukaciju i uspostaviti mehanizme praćenja rezultata njihovog rada.
„Novinari i novinarke moraju znati kome se mogu obratiti, što mogu očekivati nakon podnošenja prijave i na koji način mogu dobiti informacije o tijeku postupka”, ističe Samardžić.
Jednako je važno unaprijediti koordinaciju između policije i tužiteljstava, kao i uspostaviti jedinstveniji sistem evidentiranja prijetnji i napada na novinare. Bez pouzdanih podataka o broju prijava, načinu postupanja i konačnim ishodima, teško je procijeniti koliko je sistem zaštite doista efikasan”, naglašava Samardžić.
Europska komisija je u Izvješću o BiH za 2025. godinu, objavljenom 4. novembra 2025., upozorila da se politički pritisci, verbalni napadi, zastrašivanje i prijetnje novinarima nastavljaju, uključujući napade na novinarke. Komisija je također naglasila potrebu da se osigura održivost mreže kontaktnih točaka i pokažu konkretni rezultati institucionalnog postupanja. U istom izvješću navodi se da je Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine evidentiralo 36 napada, dok je Udruženje „BH novinari” tokom 2024. godine zaprimilo 54 prijave, u usporedbi s 84 prijave u 2023. godini. Izvješće također upozorava na porast strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti, poznatih kao SLAPP tužbe, koje mogu poticati autocenzuru.
Podaci za 2025. godinu dodatno ukazuju na razmjere problema. Prema izvještaju objavljenom u januaru ove godine, u Bosni i Hercegovini tokom 2025. godine zabilježeno je 35 slučajeva napada i prijetnji novinarima, medijima i novinarskim organizacijama, uključujući četiri fizička napada.
Linija za pomoć novinarima Udruženja „BH novinari” tokom 2025. godine zabilježila je 50 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda.
Ovi podaci ukazuju na to da sigurnost novinara i dalje predstavlja ozbiljan izazov.
Milica Samardžić ističe da je nužno uspostaviti ujednačene i obvezujuće procedure postupanja policije i tužiteljstava u slučajevima prijetnji i napada na novinarke i novinare, koje bi se primjenjivale na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, uz uvažavanje nadležnosti različitih razina vlasti.
Objašnjava da to podrazumijeva da svaka prijava bude ozbiljno razmotrena, da se pravodobno procijeni stepen ugroženosti novinarki i novinara i da se, kada za to postoje razlozi, odmah poduzmu odgovarajuće mjere zaštite. Posebno je važno da policijski službenici i tužitelji prilikom postupanja uzimaju u obzir moguću povezanost prijetnji s novinarskim radom.
„Smatramo da je nužno uspostaviti jasne mehanizme odgovornosti za nepostupanje ili neopravdano odugovlačenje u predmetima koji se odnose na sigurnost novinara i novinarki”, naglašava Samardžić.
Ona dodaje da zaštita novinara ne smije zavisiti od toga rade li u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Trebinju ili bilo kojem drugom gradu, niti od osobnog razumijevanja i dobre volje pojedinaca u institucijama, već mora biti rezultat sistema koji funkcioniše jednako za sve.
Porast prijetnji i zastrašivanja u Srbiji
Izvješća Europske komisije za 2025. godinu ukazuju na različite izazove u području sigurnosti novinara u zemljama regije. U Hrvatskoj se novinari i dalje suočavaju s nizom izazova, a SLAPP tužbe i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost, unatoč naporima koji se ulažu u unapređenje njihove sigurnosti, navodi se u izvješću Izvješću o vladavini prava za 2025. godinu.
U Crnoj Gori, s druge strane, institucije pravovremeno i efikasno reaguju na prijave nasilja nad novinarima, dok se u Srbiji bilježi porast prijetnji, zastrašivanja, govora mržnje i nasilja nad novinarima, a vlasti takve slučajeve ne osuđuju dosljedno.
Marko Čonjagić, novinar portala nasportal.info, za Istina.media kaže da novinari u Srbiji nikada nisu dobili obećani status službene osobe, a napadi na njih tretiraju se ili toleriraju kao poželjni, u smislu da su motivirani i zasigurno nekažnjivi.
„Predstavnici vlasti nekontrolirani su u svojim napadima na novinare i medijske kuće koje izvještavaju u interesu javnosti i ne služe kao propagandna glasila. S tim u vezi, pojedini građani, uglavnom simpatizeri iste vlasti, na ulicama Srbije često kao metu primijete osobu s oznakom ‘press’ i napadnu je, vođeni spoznajom i motivacijom da, najvjerojatnije, nikada neće odgovarati zbog svog postupka”, rekao je Čonjagić.
Ukoliko slučaj dospije na sud, obično se radi o prekršajnom postupku u kojem će nasilnik, ako uopće bude kažnjen, platiti nekoliko tisuća dinara.
„Važno je napomenuti da bi se, prema važećem zakonu Srbije, napad na novinare trebao tretirati strože nego običan izolirani incident, upravo zato što se napadnuti novinar nalazi na svom radnom mjestu – terenu i izvještava u interesu javnosti. Do strožih kazni nikada nije došlo”, dodao je Čonjagić.
Prema njegovim riječima, Srbija pamti i ubojstva novinara, poput Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, za koja ni dva i pol desetljeća kasnije nema odgovornih. Također, navodi da su posljednje dvije godine rekordne po broju napada na novinare te da su prijetnje, ucjene i fizički napadi postali uobičajeni na svakom skupu pristaša vlasti.
„Gotovo nijedan događaj koji organizira vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) nije prošao a da simpatizer Aleksandra Vučića nije vrijeđao, pljunuo, okrznuo, oteo telefon, razbio kameru ili udario novinare, za koje su Vučić, Ana Brnabić ili drugi obnašatelji najviših državnih funkcija ocijenili da su ‘izdajnici’, ‘strani plaćenici’ ili ‘ustaše’”, naglasio je Čonjagić.
On dodaje da kažnjivost izostaje, dok napadi postaju sve učestaliji.
„Ministar policije Ivica Dačić kaže da novinari nisu napadnuti, drugi kažu da su napadnuti domaći izdajnici, šaljući poruku da ‘takve i treba napasti’. Ono što se naziva medijima, a što posluje u interesu vladajućeg aparata, plasirajući propagandu, također svakodnevno označava druge medije i novinare kao mete, nazivajući ih uglavnom ‘rušiteljima države’”, zaključio je Čonjagić.
Uprkos naporima udruženja novinara i mreže SafeJournalists da bilježe napade i osuđuju ih, institucije koje bi trebale procesuirati i kazniti nasilnike ne rade svoj posao, što dodatno otežava situaciju za novinare u Srbiji.
U svijesti ljudi, kako tvrdi Čonjagić, očito ne postoji jasna spoznaja da novinar radi u interesu svih građana, da nadzire vlast i da je napad na novinara izravan napad na javnost.