Na dan 10. jula 1992. godine, u selu Biljani blizu Ključa, izvršen je ratni zločin nad civilima. Napad na ovo naselje izvela je 17. laka pješadijska brigada takozvane Vojske Republike Srpske (VRS) uz pomoć rezervnih i aktivnih policajaca iz Odjeljenja policije Sanica. Prema informacijama Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), ubijeno je oko 260 bošnjačkih civila.
Institut za nestale osobe BiH navodi da su masovne grobnice u kojima su pronađene žrtve iz Biljana većinom otkrivene krajem 1995. i tokom 1996. godine. Najveća od njih, jama Lanište I, ekshumirala je 188 žrtava u periodu od 5. oktobra do 15. novembra 1996. godine. Među pronađenim žrtvama bila je i tromjesečna beba Amila Džaferagić, koja je ubijena zajedno sa svojim starijim bratom Almirom, a oboje su pronađeni u naručju njihove majke Besime.
Godine 2020. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) zabilježilo je prvu presudu za ovaj ratni zločin, kojom je Marko Samardžija osuđen pred Sudom Bosne i Hercegovine. Kao komandir III čete Saničkog bataljona, koji je bio deo 17. lake pješadijske brigade, naredio je vojnicima da bošnjačke civile iz zaseoka Brkići i Balagića Brdo izvedu iz kuća i sprovedu ih na livadu Jezerine. Tamo su ih dočekali naoružani vojnici, koji su im rekli da će biti odvedeni na ispitivanje u školu u Biljanima. Oko 50 muškaraca, starijih od 18 i mlađih od 60 godina, sprovedeno je sa rukama na leđima do škole, gde su zatim zatočeni.
Apelaciono odjeljenje Suda BiH je utvrdilo da je Samardžija "kao deo širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo, svesno izvršio zatvaranje ili teško oduzimanje fizičke slobode, što je suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava". Umesto prvobitne kazne od 26 godina, osuđen je na sedam godina zatvora.
Pored Marka Samardžije, suđeno je i Marku Adamoviću i Bošku Lukiću, članovima kriznog štaba, koji su zajedno osuđeni na ukupno 32 godine zatvora za zločin protiv čovječnosti u Ključu, ali su oslobođeni za napad na Biljane. Iako je Tužilaštvo BiH teretilo bivšeg komandanta 17. lake pješadijske brigade, Dragu Samardžiju, postupak protiv njega nikada nije pokrenut, a on je preminuo 2021. godine u Srbiji.
Trenutno se pred državnim sudom vodi postupak protiv Jove Kevca, Brace Marića, Dragana Vukića, Ranka Samardžije, Save Jokića, Miše Adamovića i Milorada Kaurina, koji se terete za učešće u sistematičnom napadu, tokom kojeg je 10. jula 1992. godine ubijeno 250 muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz sela Biljani.
Sudbina bebe Amile, njenog brata Almira i druge djece nije samo dokaz zla, već i prilika da se mnogi danas suočavaju s negiranjem zločina, veličanjem ratnih zločinaca i omalovažavanjem žrtava. Kako preživjeli i njihove porodice mogu nastaviti dalje kada im se svakodnevno negiraju gubici i ratna trauma? Sporost sudskih procesa i niske kazne osuđenima samo podstiču negatore ratnih zločina i zlonamjerne ljude.
Ova godina je izborna, te se koriste svi mogući načini da se ostane na vlasti, što dovodi do negiranja genocida i drugih ratnih zločina, manipulacija činjenicama i zastrašivanja povratnika. Nedavno je Drago Tendžerić dobio šestomjesečnu kaznu zbog svojih postupaka u januaru 2023. kada je provocirao žrtve na putu ka masovnoj grobnici Lanište I kod Ključa.
Pravovremeno i adekvatno djelovanje pravosudnih organa može pomoći u suzbijanju ovakvih politika i obnoviti vjeru u rad pravosuđa. Apelujemo na sve nadležne institucije u Bosni i Hercegovini da doprinesu suzbijanju ratnohuškačkih politika i omoguće pravnu satisfakciju preživjelima.
U povodu godišnjice, sjećamo se svih civilnih žrtava rata sa područja Ključa, a posebno žrtava masakra u Biljanima, saopćeno je iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK).
FOTO: Screenshot YouTube
