- Juli je mjesec kada Bošnjaci u Bosni i Hercegovini obilježavaju kolektivne dženaze u Srebrenici i Prijedoru te posjećuju masovne grobnice u sanskoj dolini. Iako su navikli na negiranje genocida i ratnih zločina, kao i na osporavanje bošnjačkog identiteta i jezika, činjenica da Dan žalosti za žrtve genocida nije usvojen, zahvaljujući srpskim članovima Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, i dalje izaziva ogorčenje.
BIHAĆ, 12. juli - U manjem bh. entitetu, zastave s ljiljanima postale su predmet kontroverze. Uvođenje entitetskih zakona izaziva strah među onima koji s ponosom nose ljiljane, iako je ova zastava prvi put zavijorila ispred zgrade UN-a 22. maja 1992. godine, kada je Bosna i Hercegovina postala članica Ujedinjenih nacija.
Opsada Sarajeva i brojni drugi tragični događaji, poput Prijedora, Tomašice, Biljana, Tuzlanske kapije, Višegradske lomače, logora i silovanja u Foči, te genocida u Srebrenici i Potočarima, ostaju u sjećanju.
Dok je jedan entitet primao podršku Međunarodne zajednice, pamćenje na prošle događaje nije izblijedjelo.
Kako je lider entiteta postao dominantna figura, mržnja prema Bošnjacima počela je rasti, podsjećajući na situaciju iz 1992. godine.
Ova situacija postaje sve očiglednija i masovnija.
Apsolutna vlast omogućava kreiranje vrijednosti prema vlastitim interesima, uključujući zakone koji negiraju bošnjaštvo, bosanski jezik i genocid. Promocija četničkog naslijeđa vidljiva je kroz knjige o Draži Mihailoviću u Prijedoru te okupljanja njegovih sljedbenika u Višegradu i Foči.
Zastava s ljiljanima, simbol nezavisne Bosne i Hercegovine, zavijorila se pred zgradom UN-a 1992. godine, a sada se pokušava zabraniti.
Nacionalističke politike i njihovi predstavnici mogli bi završiti na historijskom smetljištu.
Ljudi iz entiteta koji ne gaje mržnju, poput Jove Lukića i drugih koji vole ljiljane, predstavljaju ponos. Oni cijene svoju zemlju i reprezentaciju.
Djeca iz Crne Gore, ljudi iz Srbije koji odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici, te intelektualci koji pišu o genocidu, pokazuju solidarnost.
Bosanci i Bošnjaci znaju razlikovati dobro od zla i cijeniti ljude, ali su svjesni onih koji primaju sredstva od države, a istovremeno je ne vole.
Ironično je što u Banjaluci, bosanski kralj Tvrtko nosi ljiljane na svojoj statui, što možda neki ne primjećuju.
