U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema procjenama, nedostaje oko 40.000 radnika za održavanje postojećih radnih procesa, dok stručnjaci ističu da je za osiguranje penzionog sistema potrebno dodatnih 200.000 radnika. Ova situacija, kao i reindustrijalizacija te očuvanje domaće radne snage, predstavljaju ključna pitanja za dugoročnu stabilnost ekonomskog i socijalnog sistema, istakao je Adnan Smailbegović, inicijator ideje o reindustrijalizaciji FBiH i član Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH.
Smailbegović je naglasio da problem nedostatka radne snage prelazi okvire privrede i postaje pitanje funkcionisanja cijelog društvenog sistema, uključujući penzioni i zdravstveni sektor.
"Ako nemamo dovoljno zaposlenih, dugoročno neće imati ko puniti penzione fondove, finansirati zdravstveni sistem i doprinositi ekonomskom razvoju zemlje. O ovome moramo otvoreno razgovarati, bez uljepšavanja stvarnosti", poručio je.
"To nije samo statistički problem, već pitanje održivosti sistema. Ako želimo dostići evropski prosjek i stabilizovati penzioni i ekonomski sistem, potrebno nam je oko 200.000 radnika više nego što trenutno imamo", izjavio je Smailbegović.
On je također upozorio na kontinuirani odlazak radno sposobnog stanovništva, posebno mladih, koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu zbog nedostatka perspektive.
"Ljudi ne odlaze samo zbog plata. Odlaze jer ne vide sigurnost, stabilnost i mogućnost planiranja budućnosti ovdje. Zbog toga više nemamo luksuz čekanja i odgađanja ozbiljnih ekonomskih odluka. Ključni odgovor na trenutne izazove je dugoročno ulaganje u industrijsku osnovu zemlje, što podrazumijeva sistemsku reindustrijalizaciju i jači razvoj proizvodnih kapaciteta", naglasio je.
Smailbegović je dodao da industrija igra centralnu ulogu u ekonomskom razvoju, jer generiše najveći broj radnih mjesta i pokreće čitav niz drugih djelatnosti, od transporta i logistike do energetike i usluga.
"Reindustrijalizacija nije pitanje jedne industrije ili sektora. Jedna fabrika ne otvara samo radna mjesta unutar svojih pogona, već pokreće kompletnu lokalnu ekonomiju", izjavio je.
Među prioritetnim mjerama istaknuo je privlačenje stranih investicija, podršku domaćim kompanijama u širenju proizvodnje, smanjenje opterećenja na rad, povećanje produktivnosti i ulaganja u tehnologiju, kao i potrebne reforme u obrazovnom sistemu. Smailbegović je naglasio da je sistem prespor i nekonkurentan na regionalnom i širem tržištu, posebno evropskom, te da ne prati dovoljno zelene reforme i politike vezane za zelenu energiju. Ukazao je na propuštene prilike za povećanje konkurentnosti kroz grantove iz Plana rasta i naglasio potrebu za ozbiljnim sistemskim promjenama kako bi se stanje popravilo. Reindustrijalizacija podrazumijeva i modernizaciju, digitalizaciju, primjenu vještačke inteligencije, kao i efikasnije finansijsko poslovanje.
Jedan od ključnih fokusa biće sistematska gradnja stanova za radnike kako bi se zadržala domaća radna snaga.
"Stanovi za radnike nisu socijalna mjera, već ozbiljna razvojna i industrijska politika. Mnogi mladi, čak i kada rade, nemaju mogućnost da kupe stan, što direktno utiče na njihovu odluku o napuštanju zemlje. Moramo im stvoriti uslove da ovdje vide budućnost i žele raditi u svojoj zemlji. Kada znaju da mogu riješiti stambeno pitanje kroz svoj rad, ostanak u Bosni i Hercegovini postaje realna i održiva opcija. Cilj radničke stanogradnje je omogućiti radnicima da za najviše 100.000 KM kupe pristojan stan koji će otplaćivati narednih 15 do 20 godina uz prosječnu kamatu od 600 KM. Najuspješnije države ulažu u stanovanje, infrastrukturu i kvalitet života radnika jer znaju da bez ljudi nema ni ekonomije. Konkurencija u regionu je očigledna i velika. Susjedne zemlje razvijaju strategije za privlačenje radne snage kroz povećanje izdvajanja, bolju zdravstvenu i socijalnu zaštitu, stambena rješenja za mlade i promjene u radno-pravnom okruženju. Ako ne prilagodimo svoje propise, ostat ćemo nekonkurentni i bez modela za zadržavanje naših ljudi. Poslodavci ne mogu sami mijenjati ovo okruženje samo podizanjem plata, jer to zavisi od tržišta, produktivnosti i konkurentnosti. Moramo razmišljati partnerski o budućnosti privrede i zemlje u cjelini", zaključio je Smailbegović.
Istaknuto je da će biti potrebno angažovanje strane radne snage zbog nedostatka domaćih radnika, ali da to ne može biti trajna zamjena.
"Strani radnici ne mogu zamijeniti domaću radnu snagu. Čak ni pokušaj da se nedostatak radne snage nadomjesti strancima ne donosi željene rezultate. U BiH kvote za strance iznose oko sedam hiljada, dok u zemljama sličnim našima broj stranih radnika dostiže 120.000 do 200.000. Oni mogu pomoći da sistem funkcioniše, ali samo domaća radna snaga može osigurati dugoročnu stabilnost ekonomije i društva. To su različite stvari i ne smijemo ih miješati", kazao je Smailbegović.
Naglašeno je da Bosna i Hercegovina više nema prostora za odgađanje ozbiljnih ekonomskih reformi i strateških odluka.
"Svaka godina u kojoj ne djelujemo dodatno slabi sistem i produbljuje razliku između Bosne i Hercegovine i razvijenih evropskih ekonomija. Danas odlučujemo kakvu ćemo zemlju imati za dvadeset godina. Ne govorimo samo o ekonomskim pokazateljima, već o tome da mladi ostaju ovdje, da porodice imaju sigurnost, da kompanije investiraju i da Bosna i Hercegovina postane zemlja u kojoj se može planirati budućnost. Ako želimo stabilnu ekonomiju, veće plate i manje odlazaka ljudi, moramo ozbiljno razgovarati o proizvodnji, produktivnosti i reindustrijalizaciji. Bez snažne ekonomije nema ni snažnog društva. Neke inicijative su već upućene nadležnim ministarstvima i očekujemo poziv na nastavak konsultacija i razvoja ovih inicijativa. Tražit ćemo da se ova pitanja razmotre na prvoj sljedećoj sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH. Industrijalizacija i reindustrijalizacija zahtijevaju jasne reforme, propise, prilagodbu na unutrašnjem i vanjskom tržištu, kao i podršku malim biznisima. Potrebne su ozbiljne promjene kako bismo motivisali poslodavce i radnike da investiraju ovdje i traže trajna rješenja", zaključio je Smailbegović.
