Transparency International BiH je saopćio da Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo nije postupilo u zakonskom roku po presudi Kantonalnog suda u vezi s pristupom ugovoru o rekonstrukciji tramvajske pruge.
Odluka Ministarstva da ne dostavi taj ugovor ocijenjena je kao nezakonita, a Kantonalni sud je naložio da se Ministarstvo ponovo izjasni o ovoj odluci.
Odluka suda o postupanju Ministarstva
Prema Transparencyju, sud je utvrdio da je Ministarstvo prihvatilo protivljenje izvođača objavljivanju dokumenata bez adekvatnog razmatranja interesa javnosti, s obzirom na to da se radi o značajnom infrastrukturnom projektu koji se finansira iz javnih sredstava i od vitalnog je značaja za građane Kantona Sarajevo.
Budući da do danas nisu zaprimili novu odluku, Transparency je Ministarstvu uputio zahtjev da hitno postupi po presudi, kako prenosi Detektor.
Vrijednost ugovora preko 40 miliona KM
U 2022. godini, Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo je označilo kao tajan ugovor za rekonstrukciju tramvajskih šina vrijedan više od 40 miliona maraka, koji je sklopljen s kineskom kompanijom povezanoj s brojnim nesrećama u prethodnim projektima, što je pokazalo istraživanje Detektora.
Transparency je 2024. godine zatražio pristup ovom ugovoru, zajedno sa svim aneksima, kao i ponudama dvije kineske kompanije – “China Shandong International Economics and Technical Cooperation Group Ltd.” i “China Railway No. 10 Engineering Group”, koja je ocijenjena kao najpovoljnija. Međutim, zahtjev je odbijen, što je dovelo do tužbe Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je nedavno proglasio odluku Ministarstva nezakonitom.
Reakcija ministra Štete
Ministar Adnan Šteta je reagovao putem svog Facebook profila, ističući da je “Ministarstvo postupalo u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama i da će u ponovljenom postupku u potpunosti postupiti po presudi Suda, dodatno obrazlažući sve okolnosti koje je Sud naveo”.
Iz Transparencyja su također naglasili da nepostupanje nakon poništavanja odluke može imati posljedice za odgovorne osobe u instituciji, jer Zakon o upravnim sporovima predviđa odgovornost ukoliko organ ne donese novi akt u propisanom roku. Ovaj slučaj ukazuje na to da pravo građana da budu informisani o trošenju javnog novca ne smije zavisiti od interesa privatnih kompanija, niti biti ometano odugovlačenjem institucija nakon sudske odluke.
