Debata u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda o budućnosti arhive Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove ponovno je otvorila pitanje naslijeđa ratova devedesetih godina. Srbija je izrazila zainteresovanost da preuzme arhivsku građu Haškog tribunala, dok je ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima Zlatko Lagumdžija oštro usprotivio ovoj mogućnosti, ukazujući na stav vlasti Srbije prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima, piše Federalna.
Gotovo deset miliona stranica dokumenata
Arhiva Haškog tribunala sadrži gotovo deset miliona stranica dokumentacije i dokaznog materijala prikupljenog tokom njegovog rada. Predstavnik Srbije na Generalnoj skupštini UN-a izjavio je da bi Beograd, kao glavni grad bivše Jugoslavije, bio prirodno mjesto za trajno čuvanje ove dokumentacije.
„Objedinjavanje ove građe na jednoj lokaciji olakšalo bi pristup istraživačima i drugim ovlaštenim korisnicima, istovremeno doprinoseći očuvanju važnog dijela pravne i historijske dokumentacije“, navedeno je u obrazloženju srbijanske strane. Ipak, Lagumdžija je poručio da takvo rješenje smatra neprihvatljivim.
„Jednako je apsurdno zamisliti Beograd kao domaćina arhiva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, kao što smo čuli s ovog mjesta“, kazao je Lagumdžija.
Arhiva važna i za potragu za nestalima
Za Bosnu i Hercegovinu ova dokumentacija ima značaj koji nadilazi historijski kontekst. U njoj se nalaze dokazi koji mogu biti ključni za utvrđivanje sudbine nestalih osoba, buduća istraživanja, sudske postupke i očuvanje činjenica o ratnim zločinima.
Bivši oficir za vezu BiH s Haškim tribunalom Amir Ahmić upozorava da javno dostupna dokumentacija i kompletna arhiva Tribunala nisu isto. „Oni koji traže ovu građu tragaju za arhivom koja im nije dostupna i koja im nikada neće biti dostupna. To su arhiva Tužilaštva, arhiva sudskih vijeća, koja pokazuje kako su se donosile presude, te arhiva pritvorske jedinice, odnosno Sekretarijata, u kojem su se donosile vrlo suptilne odluke“, kazao je Ahmić.
Stav Ujedinjenih naroda je da arhiva mora ostati pod njihovom zaštitom čak i u slučaju da bude fizički premještena na drugu lokaciju. Za njeno čuvanje zainteresovana je i Hrvatska, dok u Bosni i Hercegovini zasad nema političkog dogovora o zajedničkoj inicijativi. Švicarska se također spominje kao moguća lokacija, ali bi takvo rješenje zahtijevalo dodatna finansijska sredstva.
Medić: Institucije BiH moraju se uključiti
Naučni saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu Jasmin Medić smatra da bi institucije BiH trebale aktivnije raditi na tome da arhiva bude smještena u Bosni i Hercegovini. „Mislim da bi se institucije Bosne i Hercegovine trebale agilno uključiti u zahtjeve da arhiva bude smještena u našoj zemlji. Na kraju krajeva, velika većina dokumenata koji su arhivirani odnosi se na građane Bosne i Hercegovine“, istakao je Medić.
On naglašava da bi premještanje dokumentacije u Srbiju bilo problematično zbog, kako navodi, pokušaja revizionističkog tumačenja ratne prošlosti.
Predstavnici žrtava protiv premještanja u Srbiju
Predstavnici udruženja žrtava također se protive mogućnosti da arhiva bude smještena u Srbiji. Predsjednica Saveza logoraša u BiH Midheta Kaloper naglašava da nema povjerenja u institucije Srbije kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina.
„Srbija nikada nije priznala zločine ni genocid. Nemamo povjerenja u pravosuđe Republike Srbije, a kazne koje se počiniocima izriču pred tamošnjim sudovima minimalne su“, kazala je Kaloper.
Pitanje budućnosti arhive Haškog tribunala ostaje otvoreno, a osim same lokacije, važna će biti i pravila pristupa dokumentaciji. Arhivska građa Tribunala predstavlja jedan od najobimnijih izvora dokaza o ratnim zločinima počinjenim na području bivše Jugoslavije i ključna je za pravosuđe, historijska istraživanja, potragu za nestalim osobama i proces suočavanja s prošlošću.
