Smrt Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca, ponovo je pokrenula javnu raspravu o njegovom naslijeđu, a posebno o njegovom veličanju u Srbiji. Ove teme se prisjeća srbijanski historičar Milan St. Protić, koji je ranije otvoreno kritizirao Mladića i njegove pristalice.
Protić je prije dvije godine komentarisao tenzije vezane uz mural posvećen Mladiću na beogradskom Vračaru, istakavši da je bivši komandant Vojske Republike Srpske osramotio srpski narod svojim djelima.
On je posebno naglasio da je neprimjereno porediti Mladića sa Živojinom Mišićem, slavnim srpskim vojskovođom. „Živojin Mišić bio je pravi komandant koji je svoju slavu stekao u svjetskom ratu i na strani pobjednika. Bogohuljenje je uopće spominjati Ratka Mladića i Mišića u istom kontekstu“, kazao je Protić.
Neprimjereno poređenje
Protić je komentarisao i kako su događaji na Vračaru pokazali „koliko je Srbija nisko pala“. On je izjavio: „Porazno je vidjeti da neko brani lik i djelo čovjeka koji je osramotio naš narod i koji je drugim narodima radio ono što su agresori kroz historiju radili Srbima.”
Neizbrisiva ljaga
Prema njegovim riječima, zlo koje je Mladić nanio drugima predstavlja „neizbrisivu ljagu na obrazu“ srpskog naroda. Protić je dodao da Mladić nije bio ni desničar ni srpski nacionalista, već komunista koji se sukobio s ljudima s kojima je ranije dijelio istu ideologiju.
„To nema nikakve veze s pravim Srbima“, naglasio je, ukazujući na to da veličanje Mladića odražava nesposobnost dijela društva da razlikuje historijske činjenice od politički oblikovanih mitova. „Ovo je samo još jedna potvrda koliko smo nisko pali i da ne možemo razlikovati šta jeste, a šta nije“, rekao je Protić.
Kritika veličanja
Protić je kritikovao i one koji su tada klicali Mladiću, nazivajući ih „novokomponovanim, potpuno neškolovanim i primitivnim ljudima, nasilnicima i navijačima“. On je dodao: „Oni to rade zato što im je neko naredio i ubijedio ih da je to ispravno. A kada biste im postavili tri najosnovnija pitanja iz srpske historije, ne bi znali odgovor ni na jedno.”
Njegove izjave su ponovo relevantne nakon Mladićeve smrti, naročito u kontekstu odavanja počasti od strane dijela političara i javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj čovjeku koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.
