U svijetu politike postoje različiti pristupi, a jedan od opasnijih je onaj koji gubi sposobnost razlikovanja istine od obmane. Takva politika ne stvara samo laži, već i iskrivljenu svijest naroda, gdje se poraz doživljava kao pobjeda, a zločinci kao junaci. Ova distorzija stvarnosti posebno se vidi u pjesmi posvećenoj Ratku Mladiću, presuđenom ratnom zločincu, u kojoj se Srebrenica predstavlja kao projekt smišljen za optuživanje Srba, što je suprotno presudama međunarodnih sudova. Ova tvrdnja nadilazi običnu laž; ona nastoji oduzeti mrtvima njihovu smrt, majkama bol, a presudama njihov značaj.
Dobrica Ćosić, poznat kao "otac srpske nacije", u svom romanu "Deobe" kroz glas književnog lika izjavljuje: "Lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti… Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno."
Stvaralačka i inventivna laž
Važno je napomenuti da je ovaj iskaz književnog lika nastao u kontekstu okupacije, a u izvornom tekstu koristi se izraz "našeg patriotizma", a ne "srpskog patriotizma". Međutim, današnja politika poricanja je učinila sve kako bi ovu književnu dijagnozu pretvorila u svoju političku autobiografiju. Kada se masovne grobnice proglašavaju propagandom, ubijena djeca ratnim ciljevima, a protjerani ljudi dobrovoljnim iseljenicima, to više nije patriotizam, već političko samoubistvo.
Narod se ne može braniti lažući o svojim zločincima. Oslobađanje od zločinca je pravi put. Srbija i srpski narod ne mogu biti poniženi priznanjem istine o Mladiću; poniženi su kada im se on nameće kao mjera časti i hrabrosti. Priznavanje zločina može spasiti obraz naroda, dok slavljenje zločinca samo vezuje narod za njegovu krivicu.
Najtragičnija laž je ona kojom čovjek obmanjuje samoga sebe. Drugoga može varati neko vrijeme, ali sebe može varati cijeli život, pretvarajući ga u zatvor bez prozora. Ova politika, koja se proteže od Beograda do Banjoj Luke i Istočnog Sarajeva, podiže oltare vlastitom porazu, misleći da brani prošlost, dok zapravo uništava budućnost.
Srebrenica nije optužnica protiv jednog naroda, već presuda jednoj zločinačkoj politici i opomena svakom narodu. Kada se njene sudski utvrđene činjenice poriču, a njen glavni krvnik slavi, oni koji to čine nastoje pretvoriti presudu zločincu u moralni teret čitave nacije.
Pjesma Ratku Mladiću
Pjesma posvećena Ratku Mladiću nije himna srpskom junaštvu, već tužbalica nad razumom zarobljenim lažima. Čast se ne vraća poricanjem zločina, nego pokajanjem; budućnost se ne gradi falsificiranjem prošlosti, već hrabrim suočavanjem s njom.
Bošnjaci nisu dužni oslobađati srpsku politiku od njenih laži, ali su dužni čuvati istinu — zbog svojih šehida, svoje djece i mira među budućim generacijama.
Srpskom narodu ostaje izbor: hoće li dopustiti političkim trgovcima da im poraz prodaju kao pobjedu, laž kao patriotizam i zločinca kao junaka, ili će pronaći moralnu snagu da kaže:
- Mladić nije naše ime. Genocid nije naše junaštvo. Laž nije naš patriotizam. Istina je jedini put našeg oslobođenja.
