Iako je prošlo više od tri decenije od završetka rata, Bosna i Hercegovina i dalje se suočava s ozbiljnim problemom minski sumnjivih površina, koje obuhvataju oko 756 kvadratnih kilometara. Broj stručnjaka osposobljenih za protuminsko djelovanje gotovo se prepolovio u odnosu na period prije pandemije koronavirusa.
U proceduri usaglašavanja je novi zakon o protuminskom djelovanju, koji bi trebao prvi put sistemski povezati stabilnije domaće finansiranje razminiranja s regulacijom radnog, socijalnog i penzionog statusa radnika u ovom izuzetno rizičnom sektoru.
Bez novog zakona razminiranje bi moglo trajati do 2045. godine
Prema informacijama Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), početkom godine bilo je oko 774 kvadratna kilometra pod minama, a do sada je očišćeno oko 18 kvadratnih kilometara, što dovodi trenutnu procjenu na 756 kvadratnih kilometara. Novi plan za razminiranje, koji obuhvata period od 2027. do 2032. godine, predviđa vraćanje oko 55 kvadratnih kilometara godišnje u sigurnu upotrebu.
BHMAC procjenjuje da bi uz stabilno finansiranje predviđeno novim zakonom, godišnji kapacitet mogao porasti na 75 do 80 kvadratnih kilometara. Trenutne deminerske organizacije mogu realizirati između 50 i 55 kvadratnih kilometara godišnje, dok bi za povećanje kapaciteta bilo potrebno najmanje godinu do dvije uslijed zapošljavanja novih deminera i nabavke opreme.
U najboljem slučaju, uz usvajanje novog zakona, proces razminiranja mogao bi biti završen do kraja 2036. godine, dok bi bez zakona i uz smanjenje donatorske pomoći završetak mogao biti odgođen do 2045. godine.
Ministarstvo civilnih poslova BiH naglašava da novi rokovi moraju biti zasnovani na realnim mogućnostima. “Iza procjene moraju stajati realni finansijski, ljudski i operativni kapaciteti. Upravo je to jedan od problema koji smo imali prethodnih godina”, poručili su za Fenu.
Podsjećaju da su godišnji planovi razminiranja ranije ostvarivani u rasponu od svega 20 do 30 posto.
Najmanje 0,2 posto budžeta za protuminsko djelovanje
Jedna od ključnih novina u nacrtu zakona jeste obaveza institucija BiH, entiteta i Brčko distrikta da izdvajaju najmanje 0,2 posto svojih budžetskih sredstava za protuminsko djelovanje.
“Suština predložene izmjene nije samo u iznosu koji bi se izdvajao, nego u uspostavljanju obaveznog i predvidivog sistema finansiranja koji bi omogućio učinkovitije planiranje i ubrzanje procesa razminiranja”, navode iz Ministarstva civilnih poslova.
Prema njihovim procjenama, taj minimum bi osigurao oko 60 posto potrebnog novca za godišnji cilj od 75 kvadratnih kilometara, što iznosi približno 61 milion KM godišnje.
Ministarstvo finansija i trezora BiH izračunalo je da bi 0,2 posto budžeta institucija BiH za 2026. iznosilo 3,161 milion KM. Vijeće ministara već je odobrilo višegodišnji projekat sufinansiranja troškova deminiranja vrijedan dva miliona KM za period 2025–2027.
“Naš cilj mora biti da se odnos postupno mijenja, od dominantne ovisnosti o donatorima prema održivom domaćem finansiranju uz međunarodno partnerstvo”, poručuju iz Ministarstva.
Međunarodna pomoć sve manja
Veće domaće učešće postaje posebno važno zbog opadajuće međunarodne podrške. Iz UNDP-a BiH potvrđeno je da je došlo do značajnog smanjenja donatorske pomoći, što se odražava i na povlačenje organizacija koje su godinama učestvovale u protuminskim aktivnostima, kao što su Norwegian People’s Aid i Mines Advisory Group.
“S obzirom na aktuelna globalna kretanja i sve veći broj kriznih područja kojima je potrebna međunarodna pomoć, pritisak na raspoloživa donatorska sredstva vjerovatno će ostati snažan”, naveli su iz UNDP-a.
BHMAC navodi da je jedan od uzroka smanjenja međunarodnog finansiranja rat u Ukrajini, gdje je preusmjeren deo sredstava. BiH trenutno koristi sredstva iz IPA III fondova i Svjetske banke za razminiranje desne obale Save, ali se nakon završetka tih projekata ne očekuju direktni grantovi EU i Svjetske banke u dosadašnjem obimu.
Broj deminera pao sa više od 2.000 na oko 1.100
Osim nedostatka novca, sve veći problem predstavlja i manjak radne snage. U BiH trenutno postoji oko 1.100 deminera, dok ih je prije pandemije bilo više od 2.000. Također, postojeći kadar ubrzano stari.
Federalna uprava civilne zaštite u Sektoru za organizaciju deminiranja i uništavanje eksplozivnih sredstava ima ukupno 124 zaposlenika, od kojih je 59 deminera, osam vođa timova i devet medicinara. Šef Odsjeka za deminiranje FUCZ-a, Muamer Husilović, ističe da veliki broj zaposlenih radi ovaj posao više od 20 godina i uskoro će ispuniti uslove za penzionisanje.
“Prilikom prijema deminera u FUCZ primjetno je smanjenje interesovanja i broja prijava”, kazao je Husilović za Fenu. U Republičkoj upravi civilne zaštite RS-a, trenutno radi 70 ljudi u sektoru deminiranja, većinom iskusni kadrovi stariji od 40 godina. BHMAC također upozorava da deminerskom bataljonu Oružanih snaga BiH nedostaje oko 60 ljudi, što predstavlja kapacitet osam do deset timova.
Demineri traže jasnija radna i penziona prava
Novi zakon nastoji riješiti dugogodišnji problem neujednačenog statusa radnika u minskim poljima. Amir Mehanović, deminer iz Tuzle koji se ovim poslom bavi od 1997. godine, naglašava da uslovi rada jasno ukazuju na rizik kojem su demineri izloženi.
“Bez toga ne možete raditi. I to je jedan od osnovnih pokazatelja, zajedno s ljekarskim pregledom, da ste direktno izloženi visokom riziku”, kaže Mehanović. Demineri moraju prolaziti posebne zdravstvene i psihološke preglede, ispunjavati sigurnosne kriterije i imati dodatno osiguranje zbog povećanog rizika od povreda ili smrti. Problem nastaje kada se taj rizik treba pretvoriti u radna i penziona prava.
“Ne razumijem kako država donese zakon koji sama ne poštuje. Ne znam kako se može raditi, a da se ne uplaćuje beneficirani radni staž, a zakon to propisuje”, dodaje Mehanović. Nacrt zakona pokušava preciznije odrediti ko se smatra osobljem angažiranim na protuminskim poslovima.
Iz Ministarstva civilnih poslova naglašavaju da prava trebaju zavisiti od stvarnog posla i rizika, a ne samo od formalnog naziva radnog mjesta. “Prava koja proizlaze iz rada u uvjetima iznimno visokog rizika trebaju biti vezana uz posao koji osoba stvarno obavlja i rizik kojem je izložena”, naveli su.
Predviđen beneficirani staž i povoljnije penzionisanje
Nacrt zakona predviđa pravo na staž s uvećanim trajanjem, poseban dodatak na platu, penzionisanje pod povoljnijim uslovima te prava u slučaju povrede ili smrti tokom deminiranja. Zaposlenici FUCZ-a koji trenutno rade na ovim poslovima već imaju beneficirani staž od 16 mjeseci za svaku kalendarsku godinu rada.
Mehanović ističe da je dio deminera u prvim poslijeratnim godinama radio bez prijavljenog staža. “Ima dosta deminera koji su od početka, a radili su mnogo vremena bez prijavljenog staža. Radili su na crno”, naglašava on. Neka prava operativnog osoblja priznavana su tek nakon sudskih postupaka.
“Ne bih smio ovoliko dugo raditi u deminiranju”
UNDP upozorava da se razminiranje ne može posmatrati isključivo kroz novac i broj očišćenih kvadratnih kilometara. “Ljudi su ključni resurs u procesu deminiranja, zbog čega su njihov status, sigurnost, profesionalni razvoj i dugoročna perspektiva među osnovnim uslovima za kvalitetno i kontinuirano provođenje procesa”, naglašavaju iz UNDP-a.
Mehanović, koji je gotovo tri decenije proveo u minskim poljima, problem opisuje vrlo direktno. “Ja, po svim standardima, psihološki ne bih smio ovoliko dugo raditi u deminiranju. Ne bih smio uopće raditi toliko godina”, kaže.
Nacrt zakona još u proceduri
Nacrt novog zakona je prošao e-konsultacije, a Ministarstvo civilnih poslova je pribavilo mišljenja više državnih i entitetskih institucija. Vlade Federacije BiH i Brčko distrikta nisu imale primjedbi na predloženo izdvajanje najmanje 0,2 posto budžetskih sredstava.
U trenutku dostavljanja odgovora Feni, čekala su se još mišljenja Ureda za zakonodavstvo i Ministarstva finansija i trezora BiH, nakon čega bi Nacrt trebao biti upućen Vijeću ministara. Iz Republičke uprave civilne zaštite naglašavaju da je tekst još u fazi usaglašavanja i da je prerano govoriti o konačnim rješenjima.
Međutim, iz Ministarstva civilnih poslova smatraju da više nema prostora za odgađanje. “Ako želimo ubrzati razminiranje, osigurati stabilno finansiranje i zadržati stručne ljude u sektoru, njihov radnopravni, socijalni i penzioni položaj mora biti jasnije i sistemski uređen”, poručili su. Upozoravaju da ni najbolji propis neće biti dovoljan ukoliko se ne promijeni način rada. “Najveći rizik bio bi da dobijemo dobar zakon, a da način rada ostane isti. Zakon sam po sebi neće razminirati Bosnu i Hercegovinu.”
