Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbacio je kao neosnovanu apelaciju Asocijacije kompozitora – muzičkih stvaralaca Sarajevo (AMUS), koja je pokušala osporiti presude redovnih sudova u sporu protiv kompanije Brodomerkur, vlasnika mostarskog Mepas Malla.
Kako otkriva Fokus, AMUS je tvrdio da su u tržnom centru Mepas Mall u Mostaru bez odobrenja korištena autorska muzička djela, te je tražio naknadu štete. Međutim, sudovi su zaključili da organizacija nije dokazala ni gdje se muzika puštala, ni da je tuženi zaista povrijedio prava autora čije interese AMUS zastupa. Ustavni sud sada je potvrdio da u takvim zaključcima nije bilo proizvoljnosti.
Obračun naknade za površinu od 6.231 kvadratni metar Mepas Malla
Posebno je zanimljiv detalj iz akta Ustavnog suda BiH da je obračun naknade bio izvršen za površinu od 6.231 kvadratni metar. No, iz iskaza svjedoka i dokaza u postupku proizašlo je da se više od 5.000 kvadratnih metara odnosi na hodnike Mepas Malla u kojima se, kako je utvrđeno, muzika uopće ne pušta. Razglas se, prema iskazu svjedoka, koristio isključivo za obavijesti korisnicima centra kada se za to ukaže potreba.
Kantonalni sud u Sarajevu ranije je naveo da činjenica da nije postojao kolektivni ugovor, pojedinačni ugovor ili odluka o tarifi sama po sebi ne oslobađa korisnika obaveze da nadoknadi štetu ako je muzika neovlašteno korištena. Međutim, u ovom slučaju AMUS nije uspio dokazati osnovnu tvrdnju: da je Brodomerkur zaista neovlašteno javno puštao muzička djela.
Prema aktu Ustavnog suda BiH, problem su bili i zapisnici sa kontrola koje su obavljali zaposlenici AMUS-a. Sudovi su ocijenili da oni nemaju bitne sastojke na osnovu kojih bi se mogli tretirati kao pravno valjane isprave. U zapisnicima, između ostalog, nije bilo navedeno da je druga strana upoznata s njihovim sadržajem niti da joj je omogućeno da iznese eventualne primjedbe. Zapisnike je potpisivala samo osoba koja ih je sastavila.
Iskazi zaposlenika AMUS-a nepouzdani i subjektivni
Prvostepeni sud iskaze AMUS-ovih zaposlenika ocijenio je nepouzdanim i subjektivnim, dok je Kantonalni sud Sarajevo prihvatio takvu ocjenu. AMUS je pred Ustavnim sudom tvrdio da je važan sadržaj zapisnika, a ne njegova forma, te da nije presudno da li je predstavnik tuženog bio prisutan ili potpisao dokument. Također se pozvao na druge presude u kojima su njihovi zahtjevi bili usvojeni.
Međutim, Ustavni sud BiH taj argument nije prihvatio. Naveo je da se drugi sporovi ne mogu automatski primijeniti na ovaj predmet jer su zasnovani na drugačije utvrđenom činjeničnom stanju. Ovaj sud je ponovio i pravilo da nije njegova uloga da djeluje kao „četvrta instanca“ i iznova preispituje ocjenu svakog dokaza koju su dali redovni sudovi, osim kada je ona proizvoljna ili očigledno nerazumna. Apelacija je zato odbačena bez meritornog razmatranja, kao prima facie neosnovana. Ova odluka je konačna i obavezujuća.
