Administracija bivšeg predsjednika Donalda Trumpa deportovala je više od 25.000 ljudi u zemlje s kojima ti pojedinci nemaju nikakve veze, uključujući države u Africi, Latinskoj Americi i Centralnoj Aziji. Ova praksa uključivala je oko 20.000 osoba koje su autobusima prebačene u Meksiko, dok je više od 5.000 deportovano avionima u 28 zemalja koje nisu njihove matične države.
Među deportovanim su i migranti i tražioci azila kojima su američki imigracioni sudovi ranije priznali potencijalnu opasnost u njihovim zemljama porijekla. Jedan od primjera je 32-godišnja Iranka Nika, kojoj je radi zaštite porodice promijenjen identitet. Nakon što je pobjegla iz Irana zbog protesta protiv vlasti i provela više od godinu dana u pritvoru, sud joj je odobrio zaštitu i puštanje na slobodu. Ipak, U.S. Department of Homeland Security ju je ponovo uhapsio i deportovao u Centralnoafričku Republiku. Nika je izjavila: "Nikada mi nisu rekli da će me deportovati u ovu zemlju. Ne znam ništa o Africi".
Federalni apelacioni sud je u petak donio odluku da su deportacije u treće zemlje nezakonite jer deportovanim osobama nije ostavljeno dovoljno vremena da pravno ospore te odluke.
Dok Trumpova administracija navodi da će iskoristiti "sva zakonska sredstva" za uklanjanje osoba koje nemaju pravo na ostanak u Sjedinjenim Američkim Državama, dokumenti do kojih je došao Washington Post pokazuju da većina od 35 država koje su sklopile sporazume sa SAD-om ne želi prihvatati migrante sa nasilnim krivičnim dosjeima.
Za osiguranje takvih sporazuma Washington je obećao najmanje 410 miliona dolara, od čega je 81 milion dolara namijenjen vladama koje su potpisale sporazume, dok je više od 178 miliona dolara dodijeljeno Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), a preko 123 miliona dolara Agenciji Ujedinjenih nacija za izbjeglice (United Nations High Commissioner for Refugees).
Ova deportaciona politika, prema izvještaju istrage Deportation Projecta, ima za cilj obeshrabriti migrante i tražioce azila da ulaze u SAD. Advokati za ljudska prava tvrde da se ovim aranžmanima zaobilaze pravne zaštite predviđene azilantskim sistemom.
Istraga je provedena uz učešće konzorcija od 72 novinara iz 26 medijskih organizacija u 15 zemalja i uključila je više od 100 intervjua sa deportovanim osobama, vladinim zvaničnicima, advokatima i stručnjacima.
