Studentska inicijativa prelazi Drinu. U koju zemlju ulaze?
Studentska lista iz Srbije, koja se okuplja oko inicijative "Student u svakom selu“, započela je petodnevni predizborni karavan kroz Bosnu i Hercegovinu. Među najavljenim destinacijama su Bijeljina, Brčko, Trebinje, Doboj, Višegrad, Banjaluka, Bratunac i Zvornik, a povod za putovanje su parlamentarni izbori u Srbiji zakazani za 25. oktobar, kako piše Dragan Bursać za Hayat.ba.
Ovo bi moglo izgledati kao legitimno političko djelovanje, ali u najavi se pojavila rečenica koja nosi mnogo dublje značenje od cijelog izbornog programa:
"Studenti prelaze Drinu! Ove nedelje ćemo pričati sa našim narodom u Republici Srpskoj!“
Međutim, ovdje se javlja problem. Kada pređete Drinu, ulazite u državu Bosnu i Hercegovinu. To je suverena, samostalna i međunarodno priznata država. Ovo nije samo moje mišljenje ili politički stav, već činjenica. Bosna i Hercegovina je država, dok je Republika Srpska jedan od dva njena entiteta.
Ustav Republike Srpske jasno navodi da je Republika Srpska "jedan od dva ravnopravna entiteta u Bosni i Hercegovini“, u kojoj vlast vrše Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Ostali i građani.
Stoga, dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu!
Možete nazvati svoj put kako želite, puštati muziku koju želite, nositi zastave koje želite, ali pasoš prilikom ulaska ukazuje na ono što politička mitologija često zaboravlja: prešli ste međunarodnu granicu i ušli u drugu državu.
A ko je zapravo taj "naš narod“?
Ovo nas dovodi do važnog dijela vaše poruke. Spominjete "naš narod".
Tko je to "naš narod“?
Da li dolazite razgovarati sa građanima Bosne i Hercegovine koji imaju pravo glasa na izborima u Srbiji, ili isključivo sa Srbima?
Ako razgovarate samo sa Srbima, recite to otvoreno.
Jer kada spominjete "naš narod u Republici Srpskoj“, šta su onda Bošnjaci iz Bratunca? Šta su Bošnjaci iz Zvornika? Šta su Hrvati iz Banjaluke? Šta su Ostali? Šta je sa svim građanima koji žive na tom području, a ne žele se identificirati sa vašim etničkim "mi“?
Da li su i oni dobrodošli na razgovor? Uzimajući u obzir mentalno i političko stanje u manjem entitetu BiH, mnogo više onih koji nisu deklarisani Srbi bi došlo na razgovor sa vama. Da li su oni dobrodošli?
Ili je Republika Srpska u vašoj političkoj percepciji samo etnička čekaonica Srbije, dok su svi ostali samo pozadina?
Ovo je ozbiljan problem studentske politike koja želi pobijediti Aleksandra Vučića, a zatim usvaja jezik političkog svijeta koji je Vučić naslijedio i usavršio.
Nemojte postati gori od Vučića!
Dragi studenti, želim vam uspjeh u borbi za slobodniju, demokratskiju i pristojniju Srbiju. Vaša borba pripada vama i svim građanima Srbije.
Samo vas molim da u toj borbi ne postanete gori od Vučića.
Vučić zna gdje su njegovi "naši ljudi“ preko Drine. Zna ih pronaći pred izbore i zna kako preko državljanstava, političkih veza i nacionalne homogenizacije pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u rezervni prostor srbijanske politike.
Vi biste trebali ponuditi nešto drugačije.
Bolju i drugačiju Srbiju.
A drugačija Srbija počinje kada se Bosna i Hercegovina tretira kao susjedna, suverena država, a njeni stanovnici srpske nacionalnosti kao građani Bosne i Hercegovine, a ne kao politička dijaspora zamišljene Velike Srbije.
Na toj rečenici počiva značajan dio politike koju navodno želite poslati u prošlost.
Mogli biste se razočarati u taj "naš narod“.
A posebno biste se mogli razočarati kada upoznate dio tog vašeg, pa "našeg naroda“ kojem idete.
Otkrio biste da se ovdašnja politička ljubav prema Srbiji često mjeri glasačkom disciplinom, partijskim interesima i spremnošću da se podrži vlast protiv koje se vi borite.
Zato bih pažljivo razmislio kome se obraćate i još pažljivije slušao odgovore.
Mogli biste shvatiti da "naš narod“ nije mitsko političko tijelo, već društvo sa svojim interesima, strahovima i veoma konkretnim političkim računima vezanim za Vučića.
Uz časne izuzetke, naravno.
Taj "naš narod“ Vučićevoj Srbiji služi kao simbolički kapital, politička masa i zgodna nacionalna scenografija kad god je potrebno pokazati da Srbija navodno završava mnogo dalje od svojih granica.
A vi ste krenuli po tu scenografiju.
Dođite. Samo prvo naučite gdje dolazite.
Naravno, dođite u Banjaluku. Posjetite Bijeljinu, Trebinje, Doboj, Višegrad, Bratunac i Zvornik.
Razgovarajte sa ljudima.
Pitajte ih šta misle o Vučiću. Pitajte ih kako vide Srbiju. Pitajte ih kako vide Bosnu i Hercegovinu. Saslušajte sve, uključujući i one koji će vam reći nešto što vam se možda neće svidjeti. To je njihovo pravo.
Samo prvo naučite gdje ste došli.
Entitet Republika Srpska NEMA međunarodni subjektivitet države. Ona je, ponavljam, entitet unutar Bosne i Hercegovine. Nije ekskluzivno vlasništvo srpskog, niti bilo kojeg drugog naroda. U njoj žive i Bošnjaci, Hrvati, Ostali i građani.
Politički zrelija poruka bi trebala glasiti:
"Dolazimo u Bosnu i Hercegovinu razgovarati sa građanima koji glasaju na izborima u Srbiji.“
Vidite kako je to jednostavno? Vidite?!
Time vam niko ne oduzima srpstvo, Srbiju, Drinu, ćirilicu, identitet niti pravo da razgovarate sa Srbima.
Samo priznajte državu u koju ste ušli i ljude koji u njoj žive.
Od svih loših poteza, "Marš preko Drine“ je među najnepromišljenijima.
Kada sve sagledate, od svih mogućih poteza u borbi protiv Vučića, ovaj simbolički "Marš preko Drine“ jedan je od najglupljih.
Obustavite tu nepromišljenu akciju u ovom obliku, korigujte poruku i dođite kao ljudi koji žele demokratsku Srbiju, a ne kao mladi nasljednici stare ideje da Srbija prestaje gdje prestaje "naš narod“.
Jer Srbija ima svoje granice.
Bosna i Hercegovina također ima svoje granice.
Drina se nalazi između njih.
A ljudi s ove strane Drine imaju svoju državu.
Zove se Bosna i Hercegovina.
Možda je upravo to prva lekcija koju biste trebali naučiti prije nego što krenete dijeliti lekcije o demokratiji.
Jer ako pokušate srušiti Vučića koristeći njegovu geografiju i njegov nacionalni rječnik, na kraju biste mogli stvoriti najveći paradoks vlastite pobune:
Smijeniti Vučića, a sačuvati vučićevštinu.
