Na današnji dan, 13. jula 1995. godine, Slavica Ristić zabilježila je ključnu fotografiju koja svjedoči o genocidu nad Bošnjacima. Ova slika prikazuje Radovana Karadžića kako razgovara telefonom sa Ratkom Mladićem, koji je izjavio: "Srebrenica je gotova." Pored Karadžića sjedi Srđa Trifković, kasnije poznat kao negator genocida.
Prema riječima Muamera Džananovića, višeg naučnog saradnika Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ova fotografija simbolizira način na koji se izvršava genocid, koji nije rezultat slučajnosti, već politički projekt koji se planira, organizira i provodi od strane vrha političkih, vojnih i sigurnosnih struktura.
Istog dana, izvršena su masovna pogubljenja Bošnjaka na više lokacija, uključujući Zemljoradničku zadrugu u Kravici, gdje je ubijeno oko 1.300 zarobljenih Bošnjaka. Ova činjenica bila je dobro poznata i Karadžiću i Mladiću.
Trideset i jednu godinu nakon tih događaja, objekat Zemljoradničke zadruge u Kravici saniran je sredstvima Općine Bratunac i izvođača predvođenih kompanijom Mark-Milex doo Srebrenica, dok su srodnicima žrtava zabranjeni ulazi na mjesto gdje su njihovi najmiliji ubijeni.
Genocidni proces nije završen samo ubijanjem ili izricanjem presuda. Njegova postgenocidna faza ogleda se u negiranju genocida, veličanju pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i pokušajima da se zamijene sudski utvrđene činjenice. Ove aktivnosti vode političke elite iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i Republike Srbije.
Međunarodni sud pravde je utvrdio da je Srbija prekršila obavezu da spriječi genocid, dok su presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove potvrdile odgovornost najviših političkih, vojnih i sigurnosnih struktura za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
Velikosrpska ideologija koja je dovela do genocida nije poražena i i dalje ima svoje sljedbenike. Ova ideologija se manifestuje kroz različite oblike ugrožavanja suvereniteta Bosne i Hercegovine i negiranje presuđenog genocida.
Istina o genocidu nad Bošnjacima nije pitanje mišljenja, već je potvrđena hiljadama dokaza i presudama međunarodnih sudova. Negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca predstavlja krivično djelo prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine. Država mora osigurati dosljednu primjenu zakona kako bi se spriječilo ponavljanje poniženja žrtava.
Osim toga, zabrinjavajuće su tvrdnje da insistiranje na istini predstavlja prepreku pomirenju. Zaborav nije put ka pomirenju; društva koja su prošla kroz genocid mogu graditi trajni mir samo suočavanjem s prošlošću i priznavanjem činjenica.
Naša obaveza nije samo da pamtimo imena ubijenih, već i da brani istinu zbog koje su ubijeni. Borba za istinu ne smije prestati, jer je to dug prema ubijenima i njihovim porodicama, kao i obaveza prema budućim generacijama.
Ova borba uključuje pravo preživjelih da bez poniženja obilaze mjesta zločina i pravo žrtava na dostojanstveno pamćenje.
