Cijena dizela približila se granici od četiri marke. Poskupljenje goriva preliva se dalje kroz ekonomiju: plaća se na svakom kilometru, u svakoj njivi, hladnjači, prodavnici i na kraju za svakim kućnim stolom, navodi se u tekstu izvornog izvještaja.
Kako se troškovi prevoza povećavaju, skuplja je i proizvodnja hrane i drugih dobara, dok domaći proizvođači istovremeno podnose dodatne udare zbog suše koja je ove godine smanjila prinose. Dok proizvođači tvrde da više nemaju gdje da sijeku troškove, trgovci te povećane troškove ugrađuju u cijene, a građani sve više odustaju od onoga što su ranije redovno kupovali.
Skuplje gorivo dodatno opterećuje kućne budžete
Kućni budžeti, koji su već napeti, osjetit će novi pritisak od porasta cijene goriva. "To je naredni udar koji očekuje potrošače, pogotovo one koji se budu grijali na električnu energiju. U međuvremenu, kao što znate, poskupio je i pelet. Već se govori da ispod 700 KM nema tonu, a već se govori i o 900 KM. Ali već se govori o tome koliko je to poskupljenje opravdano, tu bi se moglo naći posla i za inspekciju. A druga stvar je i prevoz", iznosi Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača „Zvono“ Bijeljina za FTV.
Posljedice se vide i u prodavnicama: zvanični podaci pokazuju da je kilogram junetine bez kosti u roku od godinu dana porastao sa 24 na 27 maraka, dok je kilogram hljeba od pšeničnog brašna dostigao tri marke. Za potrošača, pojašnjava tekst, to znači da cijena raste, a sadržaj potrošačke korpe se smanjuje.
Suša i skuplji repromaterijal dodatni udar za proizvođače
Za domaće proizvođače, udar je višestruk: osim skupljeg goriva, troškove povećava i poskupljenje repromaterijala, a prinosi su smanjeni zbog suše. "Nikad skuplja sjetva nije bila, cijena nafte je dostizala četiri marke i više. Cijene repromaterijala su 20 posto više nego prošle godine. Kad se sve sumira, opet je nastradao poljoprivrednik, a na kraju će nastradati i potrošač", dodaje Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Tekst dalje objašnjava kako se od skupljeg goriva i repromaterijala, preko suše i manjeg prinosa, prelazi do pijačnih tezgi: domaći proizvođač mora pokriti sve veće troškove, dok kupac istovremeno pokušava da plati što nižu cijenu. U toj međusobnoj računici, napominje se, prostor za domaću robu postaje sve manji u odnosu na uvoznu.
"Pa mi se nekad znamo našaliti da nema uvozne, možda bi domaća bila previše skupa. Mi se, pijačari, znamo tako našaliti, mada skupo je gorivo, skupo je sve. Ni ova godina nije pogodovala našim poljoprivrednicima", zaključuje Olivija Trifković, trgovkinja na zelenoj pijaci u Bijeljini.
Sve više građana štedi, i na hljebu
U uslovima u kojima je cijena hljeba odavno premašila dvije marke, sve više ljudi poseže za hljebom koji je ostao neprodat prethodnog dana. Redovi pred pekarama za "hljeb od juče" opisuju se u tekstu kao učestal prizor koji odražava potrebu za uštedom i promjenu potrošačkih navika.
U zaključnom dijelu teksta navodi se i širi ekonomski kontekst: "Bosna i Hercegovina je među zemljama s najnižim životnim standardom u Evropi. Prema podacima Svjetske banke, BDP po stanovniku u BiH je tek oko trećine prosjeka Evropske unije." Taj podatak, kako stoji u izvještaju, ukazuje na to da svaki novi rast cijena direktnije utiče na kućne budžete.
