Iako glasovi na općim izborima u Bosni i Hercegovini još nisu u potpunosti prebrojani, a rezultati nisu zvanično potvrđeni, u stranačkim štabovima već se prave kalkulacije o formiranju vlasti. U toj računici ponovo se otvara pitanje takozvanih „preletača“, izabranih predstavnika koji nakon izbora mijenjaju stranački dres i mogu uticati na većinu, piše Buka.
Pojava koju javnost često naziva političkom trgovinom mandatima godinama izaziva polemike. Dok jedni u promjeni stranačke pripadnosti vide pravo predstavnika da samostalno odlučuje, drugi upozoravaju da iza pojedinih prelazaka mogu stajati lični, finansijski ili drugi interesi.
Upozorenje s pijace
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH upozorava da je političko prelijetanje široko rasprostranjeno i da otvara pitanja o odnosu predstavnika prema građanima koji su im povjerili mandat.
"Nažalost, ova pojava, koja ne bi trebala uopće biti prisutna, veoma je rasprostranjena. Nakon što budu dodijeljeni mandati, poslanici, delegati, vijećnici, svi koji bi trebali da predstavljaju narod i budu najbolji od naroda, ponašaju se kao na pijaci. Nude sebe, kupuju druge i slično", kaže Ožegović.
On smatra da se politička kultura neće značajnije promijeniti dok birači ne počnu kažnjavati političare koji mijenjaju stranke zbog ličnih interesa, kao i subjekte koji učestvuju u takvim aranžmanima. Važno je razlikovati samo napuštanje stranke od eventualne kupovine podrške. Promjena pripadnosti sama po sebi ne dokazuje korupciju, ali dogovori zasnovani na nedozvoljenoj imovinskoj ili drugoj koristi mogu otvoriti pitanje krivične odgovornosti.
Mandat pripada pojedincu
Željko Bakalar, član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, objašnjava da Izborni zakon BiH mandat veže za izabranog pojedinca, a ne za stranku.
"To je pitanje političke korupcije i posao pravosudnog sistema. Mandat se, po članu 1.9 Izbornog zakona BiH, veže za pojedinca, a ne za stranku i tu CIK BiH ništa ne može poduzeti", izjavio je Bakalar.
Stranka stoga ne može automatski zahtijevati oduzimanje mandata samo zato što je predstavnik napustio njene redove ili odlučio podržati drugu opciju. Ako postoje indicije da je promjena rezultat kupovine podrške ili nedozvoljenog uticaja, to može biti predmet rada pravosudnih institucija, ali za utvrđivanje korupcije neophodni su dokazi, a ne samo političke optužbe.
Izborni zakon BiH, u skladu s principom slobodnog mandata, štiti samostalnost izabranih predstavnika. Rješenje treba omogućiti da odlučuju u skladu sa savješću i uvjerenjima, bez automatskog gubitka mandata zbog sukoba sa stranačkim rukovodstvom. Zbog „preletača“ ranije su postojali prijedlozi da se mandat oduzima onima koji napuste stranku ili budu isključeni iz nje. Kritičari su upozoravali da bi se time ojačala moć stranačkih lidera i ograničila nezavisnost predstavnika. Kao alternative pominjane su izmjene finansiranja subjekata, ograničavanje budžetskih pogodnosti ili drugačije uređivanje poslaničkih klubova, uz usklađenost s pravom na slobodan mandat.
Pravni ekspert Arben Murtezić upozorava da samo mijenjanje stranačkog dresa ne mora predstavljati problem s demokratskih principa. Ključno je, prema njegovim riječima, motiv odluke.
"Nije neobično da se mandat veže za pojedinca, kao ni da on u nekom trenutku odluči da promijeni ‘dres’. To je demokratska tekovina, čak je i Čerčil mijenjao stranku nekoliko puta, ali ono što mene, kao građanina, brine jeste motivacija zbog koje se nekada te stvari rade", kaže Murtezić.
Ako se promjena vrši zbog lične, finansijske ili druge nedozvoljene koristi, moglo bi biti riječi o političkoj korupciji. Problem je dokazivanje motiva i eventualnog nedozvoljenog dogovora. Pitanje „preletača“ ne može se riješiti samo izmjenama izbornog zakonodavstva. Važnu ulogu imaju pravosudne institucije, transparentnost dogovora i spremnost birača da na izborima sankcionišu ponašanje suprotno javnom interesu. Dok se formiraju nove skupštinske većine, odnos između slobodnog mandata i odgovornosti prema biračima ostaje jedno od važnih pitanja u Bosni i Hercegovini.
