Bivši njemački ministar poljoprivrede, koji je pet godina obnašao dužnost visokog predstavnika, suočio se s brojnim kritikama tokom svog mandata. Najavio je da će se povući s te pozicije u junu. U Bosni i Hercegovini, koja se nalazi na Zapadnom Balkanu, postavlja se pitanje da li je njegov nasljednik uopšte potreban.
Piše: Thomas Roser, dopisnik lista Die Presse
Beograd/Sarajevo. Odlazeći međunarodni arbitar u Bosni i Hercegovini, višenacionalnoj državi, suočava se s važnom provjerom. Christian Schmidt, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, izjavio je u nedavnom intervjuu za magazin Ujedinjenih naroda da je postupak izbora njegovog nasljednika već započet: „Očekujem da ću s dužnosti otići u junu.”
Schmidt je objasnio da je vrijeme za „novi početak” u razgovoru s austrijskim vanjskopolitičkim časopisom Cercle Diplomatique, govoreći o razlozima za završetak svog petogodišnjeg mandata na čelu OHR-a. Ipak, 68-godišnjak bi mogao biti primoran da ostane duže nego što planira. Postavlja se pitanje: da li Bosni i Hercegovini još uvijek treba takav vrhovni međunarodni arbitar?
Rasprava nakon Schmidtovog odlaska mogla bi se fokusirati ne samo na to ko će voditi OHR, već i na šire pitanje — da li je potrebno zadržati instituciju međunarodnog nadzora nad Bosnom i Hercegovinom, koja je uspostavljena prije skoro 30 godina. Ovu dilemu postavlja i bosanski servis Radija Slobodna Evropa: „Treba li se i dalje držati modela međunarodnog upravljanja starog 30 godina?”
Funkcija visokog predstavnika kao „mrtav konj”
Od završetka rata u Bosni i Hercegovini 1995. godine, visoki predstavnik ima mandat Ujedinjenih naroda za nadzor provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njega imenuje Vijeće za provedbu mira, u kojem učestvuje više od 50 država, a šef OHR-a ima široka ovlaštenja: može nametati zakone i smjenjivati izabrane ili imenovane zvaničnike.
Međutim, ta ovlaštenja su u praksi često samo na papiru, ukoliko ne stoje iza njih diplomatski pritisak međunarodne zajednice i stvarna politička moć za implementaciju donesenih odluka. Bivši visoki predstavnik Miroslav Lajčák napustio je OHR 2007. godine, naglasivši da ne može ostati na funkciji bez potrebnih sredstava i podrške za rad.
Ipak, to ga nije spriječilo da nastavi svoju diplomatsku karijeru — prvo kao izaslanik Evropske unije za Srbiju, a zatim kao specijalni predstavnik Ujedinjenih naroda u dijalogu o Kosovu.
Hoće li, uprkos svemu, OHR, koji neki nazivaju „mrtvim konjem”, ponovo dobiti priliku? Ukidanje ove funkcije, zamišljene kao privremeno rješenje nakon rata, sve više traže ne samo Kina i Rusija. Ugledni analitičari iz Hrvatske, Srbije, ali i nezavisni stručnjaci, već godinama ističu da je došlo vrijeme da građani Bosne i Hercegovine, kao i sama država, preuzmu odgovornost za svoju sudbinu.
„Kritike na njegov račun su opravdane”
Trenutno se čini da među političarima u Bosni i Hercegovini nedostaje političke volje i sposobnosti za kompromis kako bi se OHR mogao jednostavno ukinuti. Ovi političari često se doživljavaju kao problematični, ali su istovremeno vješti u održavanju postojećeg sistema.
Centrifugalne sile i dalje destabiliziraju višenacionalnu državu, što dodatno otežavaju beskrajni ustavni sporovi i ponavljajuće prijetnje secesijom iz Republike Srpske. Zbog toga većina bošnjačkih i hrvatskih političara smatra da je očuvanje OHR-a ključno za očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Prema medijskim izvorima, Sjedinjene Američke Države već su započele prve razgovore o budućim ovlaštenjima i odgovornostima novog šefa OHR-a, kao što je to bio slučaj i prilikom Schmidtovog dolaska na funkciju. S druge strane, evropski partneri pokazuju znakove zamora i otrežnjenja.
Čini se da se, kao i ranije, sada traži uobičajeni „krivac”. Međutim, kritike na račun Schmidta su dijelom opravdane. Lokalni političari i međunarodni zvaničnici ne bi se trebali udruživati samo kako bi prebacili svu krivicu na njega, komentarisao je, između ostalih, portal Balkan Insight.
