Američka politika prema Zapadnom Balkanu sve više se oslanja na tri ključna stuba: stabilnost, ekonomske i komercijalne interese SAD-a, te sigurnosnu saradnju. Washington jasno ističe da više ne želi model u kojem se politička rješenja nameću izvana.
Ove smjernice predstavio je Daniel J. Lawton, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za evropska i euroazijska pitanja, tokom svjedočenja pred Pododborom za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD-a.
Lawton je naglasio da prekid modela "externally imposed nation-building" ne znači povlačenje SAD-a iz regije. Washington želi ostati aktivan, ali očekuje od lokalnih političkih lidera da pronalaze rješenja, dok će američki angažman biti sve više usmjeren na sigurnost, ekonomiju i konkretne strateške projekte.
Tri američke crvene linije za BiH
U vezi s Bosnom i Hercegovinom, State Department je ponovio tri ključne tačke američke politike: suverenitet BiH, njen teritorijalni integritet i stabilnost zasnovana na Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Lawton je također predstavio prošlogodišnju američku diplomatsku intervenciju kao uspjeh, ističući da je njome očuvana pravna i ustavna kohezija zemlje te obezbijeđeno povlačenje najizraženijeg antidejtonskog zakonodavstva iz entiteta RS.
Ovaj argument je ključan za razumijevanje odluke Washingtona da ukine sankcije Miloradu Dodiku, njegovoj porodici i saradnicima u oktobru 2025. godine.
State Department je ranije obrazložio skidanje sankcija povlačenjem dijela spornih propisa i smirivanjem političke krize, dok demokratski članovi Kongresa smatraju da je takav pristup pogrešan i zahtijevaju vraćanje sankcija.
Južna interkonekcija postala mnogo više od plinovoda
Jedan od značajnih dijelova Lawtonovog izlaganja odnosi se na Južnu plinsku interkonekciju između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
State Department povezuje smirivanje političke krize s napretkom ovog projekta.
Prema Lawtonu, Južna interkonekcija treba diverzificirati snabdijevanje BiH plinom i povećati energetsku sigurnost zemlje, ali također treba omogućiti ekonomski rast i otvoriti prilike za američke kompanije.
Tako Južna interkonekcija postaje više od energetskog infrastrukturnog projekta; ona se uključuje u energetsku sigurnost, geopolitiku i američke komercijalne interese.
Ovaj aspekt otvorio je ozbiljan politički spor u Washingtonu.
Sukob u Washingtonu oko AAFS-a
Demokratski kongresmen Bill Keating, najviši rangirani demokrat u Pododboru za Evropu, objavio je izvještaj "Pay for Play in the Balkans" neposredno prije saslušanja, u kojem kritikuje politiku Trumpove administracije prema BiH.
Izvještaj povezuje odluku o ukidanju sankcija Dodiku s lobističkim aktivnostima u Washingtonu i američkim angažmanom oko Južne interkonekcije, kao i kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC.
Autori izvještaja tvrde da AAFS nije imao prethodno regionalno ili sektorsko iskustvo, a kompaniju su osnovali Joseph Flynn, brat bivšeg Trumpovog savjetnika Michaela Flynna, i advokat Jesse Binnall, povezan s Trumpovim političkim krugom.
Keatingov izvještaj zahtijeva da Kongres ispita ulogu američke administracije u cijelom procesu i da State Department razmotri obustavljanje podrške AAFS-u te pronalaženje kvalificirane američke kompanije za projekat.
Suštinski spor u Washingtonu nije oko potrebe izgradnje Južne interkonekcije, o njenom strateškom značaju postoji široka saglasnost.
Spor se odnosi na to ko će graditi projekat, pod kojim uslovima i da li je američka diplomatija favorizovala određenu privatnu kompaniju.
Srbija nije zemlja koju Washington želi izolirati
Jedna od najistaknutijih geopolitičkih poruka Lawtonovog svjedočenja odnosi se na Srbiju.
State Department ne smatra Beograd partnerom kojeg SAD želi izolirati. Naprotiv, Lawton je izjavio da Washington želi da Sjedinjene Američke Države budu "partner izbora" Srbije kako bi se suprotstavile utjecaju američkih geopolitičkih protivnika.
Američko-srbijansko partnerstvo, prema njegovim riječima, postaje sve jače.
Kao primjer naveo je prvi Strateški dijalog SAD-a i Srbije održan u julu, koji obuhvata četiri oblasti – energetiku, odbranu, sigurnost i komercijalnu saradnju.
Srbija je opisana kao ključna država za regionalnu ravnotežu, što čini angažman s Beogradom važnim za američke interese.
Istovremeno, Washington insistira na normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, tražeći izbjegavanje provokacija i povratak direktnim razgovorima Beograda i Prištine bez preduslova.
Ovaj pristup pokazuje da američka politika prema Srbiji ima izrazito geostratešku i transakcijsku komponentu, kroz energetiku, sigurnost, odbranu i američki biznis pokušava se smanjiti prostor za ruski i kineski utjecaj.
Nova energetska mapa Balkana
Lawtonovo svjedočenje otkriva i širu energetsku sliku.
Dok se za Bosnu i Hercegovinu kao ključni pravac izdvaja povezivanje s Hrvatskom i njenim plinskim sistemom, uključujući pristup LNG-u s Krka, Sjeverna Makedonija se u američkoj viziji pojavljuje kao regionalno energetsko čvorište preko kojeg bi LNG iz Grčke mogao dalje ići prema Srbiji.
Ovim se praktično oblikuju dvije važne energetske vertikale:
Hrvatska/Krk – Bosna i Hercegovina, te Grčka – Sjeverna Makedonija – Srbija.
Zajednički cilj je diversifikacija izvora energije, snažnije povezivanje regije sa zapadnim energetskim tržištima i otvaranje prostora američkim kompanijama.
Energetska infrastruktura se u ovom modelu više ne posmatra odvojeno od nacionalne sigurnosti.
Cyber sigurnost kao druga infrastruktura
Cyber sigurnost nije bila istaknuta kao jedan od centralnih segmenata Lawtonovog pripremljenog svjedočenja.
Međutim, američki zakonski okvir za Zapadni Balkan pokazuje da Washington digitalnu sigurnost već posmatra kao strateško pitanje.
Odredbe usvojene u Kongresu predviđaju jačanje cyber otpornosti i sigurne ICT infrastrukture, zaštitu izbora i demokratskih procesa od operacija utjecaja, snažniju razmjenu informacija o cyber prijetnjama te razmatranje slanja američkih cyber stručnjaka u diplomatska predstavništva u državama Zapadnog Balkana.
Iz američke perspektive formiraju se dvije paralelne sigurnosne infrastrukture na Balkanu: fizička, koju čine plinovodi, LNG pravci i transportni koridori, te digitalna, kroz sigurnu ICT infrastrukturu, cyber otpornost, zaštitu izbora i razmjenu podataka o prijetnjama.
Za Bosnu i Hercegovinu to znači da je Južna interkonekcija jedan od rijetkih projekata koji se istovremeno pojavljuje u američkoj diplomatiji, energetici, nacionalnoj sigurnosti i komercijalnoj politici.
Za Srbiju je poruka jasna: Washington ne odustaje od Beograda, već kroz energiju, odbranu, sigurnost i privrednu saradnju nastoji smanjiti prostor za konkurentski ruski i kineski utjecaj.
Važno je napomenuti da je većina navedenih poruka sadržana u Lawtonovom pripremljenom pisanom svjedočenju. Bez potpunog službenog transkripta pitanja i odgovora sa saslušanja, dodatne stavove iz Q&A dijela ne treba predstavljati kao potvrđenu američku politiku.
(SB)
