Italijanski parlament 17. novembra 2026. godine konačno je usvojio zakon o borbi protiv antisemitizma, nakon višemjesečnih političkih rasprava. Za zakon je glasalo 147 zastupnika, protiv su bila 93, dok je pet zastupnika bilo suzdržano.

Novi zakon predviđa trogodišnju nacionalnu strategiju suzbijanja antisemitizma i prihvatanje definicije Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA). Međutim, njegovo usvajanje izazvalo je polemike o mogućim posljedicama za slobodu izražavanja i pravo na kritiku politike Izraela.

Šta predviđa novi zakon?

Zakonom je predviđeno nekoliko mjera kojima Italija želi unaprijediti zaštitu jevrejskih zajednica i spriječiti diskriminaciju i govor mržnje.

  • Usvajanje trogodišnje nacionalne strategije za borbu protiv antisemitizma.
  • Primjena definicije antisemitizma koju je IHRA usvojila 2016. godine, uključujući prateće pokazatelje i primjere.
  • Praćenje antisemitskih incidenata i zločina motivisanih mržnjom.
  • Jačanje obrazovanja i aktivnosti protiv diskriminacije, uključujući suzbijanje mržnje na internetu.
  • Uspostavljanje zakonskog okvira za nacionalnog koordinatora za borbu protiv antisemitizma i stručnu radnu grupu.

Važno je naglasiti da novi zakon ne uvodi posebna nova krivična djela niti dodatne krivične kazne. Njegov značaj prvenstveno se ogleda u definisanju institucionalnih mjera i pravnog okvira za borbu protiv antisemitizma.

Zašto je sporna definicija antisemitizma?

Najviše polemika izazvalo je prihvatanje definicije Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA), međuvladine organizacije koja se bavi obrazovanjem, istraživanjem i očuvanjem sjećanja na holokaust.

Prema toj definiciji, antisemitizam obuhvata određene oblike neprijateljstva i mržnje prema Jevrejima. Međutim, prateći primjeri uključuju i određene izjave ili postupke povezane s državom Izrael.

Među primjerima koji, zavisno od konteksta, mogu ukazivati na antisemitizam nalaze se poređenje savremene izraelske politike s nacističkom politikom, primjena dvostrukih standarda prema Izraelu te kolektivno pripisivanje odgovornosti Jevrejima za postupke izraelske države.

Sama IHRA definicija istovremeno navodi da kritika Izraela, uporediva s kritikom bilo koje druge države, nije sama po sebi antisemitizam.

Amnesty International upozorava na opasnost od cenzure

Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International oštro je kritikovala usvajanje zakona.

U saopćenju od 17. novembra 2026. godine organizacija je upozorila da bi uključivanje definicije IHRA u nacionalno zakonodavstvo moglo otvoriti prostor za ograničavanje legitimnih političkih stavova.

Prema ocjeni Amnesty Internationala, postoji rizik da se kritika postupaka izraelske vlade, izražavanje solidarnosti s Palestincima ili javna rasprava o sukobu u Gazi u određenim okolnostima pogrešno protumače kao antisemitizam.

Organizacija upozorava i na mogućnost autocenzure u školama, na univerzitetima, društvenim mrežama i tokom javnih okupljanja.

Amnesty smatra da zaštita jevrejskih zajednica od diskriminacije i zaštita slobode izražavanja moraju biti istovremene obaveze države.

Vladajuća većina odbacuje optužbe

Predstavnici vladajuće koalicije premijerke Giorgije Meloni odbacuju tvrdnje da je cilj zakona ograničavanje kritike Izraela.

Senator Giulio Terzi di Sant'Agata iz stranke Braća Italije izjavio je da zakon ne ograničava slobodu govora, politička mišljenja niti kritiku izraelske vlade.

Tekst zakona izričito se poziva na ustavne slobode političke kritike, izražavanja, okupljanja i udruživanja.

Ipak, dio opozicionih parlamentaraca i organizacija za ljudska prava smatra da bi primjena nove definicije u praksi mogla dovesti do drugačijih rezultata.

Da li je sada zabranjeno kritikovati Izrael?

Ne. Usvojeni zakon ne uvodi opću zabranu kritikovanja Izraela niti propisuje automatsko kažnjavanje osoba koje kritikuju izraelsku vladu.

To znači da se političke odluke izraelske vlade, vojne operacije, postupanje prema Palestincima i moguća kršenja međunarodnog prava i dalje mogu javno kritikovati, uz poštivanje postojećih zakonskih ograničenja govora mržnje.

Međutim, pitanje koje ostaje otvoreno jeste kako će italijanske institucije u praksi tumačiti i primjenjivati pojedine primjere iz definicije IHRA.

Upravo tu protivnici zakona vide mogućnost da granica između antisemitizma i legitimne političke kritike postane nedovoljno jasna.

Šta ovo znači za građane BiH koji žive u Italiji?

Za građane Bosne i Hercegovine koji žive i rade u Italiji zakon ne uvodi posebno ograničenje na osnovu njihovog državljanstva ili porijekla.

Pravila i mjere koje proizlaze iz zakona odnose se na javni prostor u Italiji, uključujući obrazovne ustanove, javna okupljanja i komunikaciju na internetu, u okviru konkretne primjene propisa.

Građani i dalje imaju pravo iznositi politička mišljenja, kritikovati izraelsku vladu i izražavati podršku palestinskom narodu. Istovremeno, govor mržnje, prijetnje i diskriminacija prema Jevrejima već su obuhvaćeni postojećim pravnim mehanizmima.

Za sada nema osnova za tvrdnju da svaka kritika izraelske politike u Italiji automatski predstavlja kršenje novog zakona.

Šira evropska rasprava

Rasprava u Italiji dio je šire evropske debate o tome kako efikasno zaštititi jevrejske zajednice od antisemitizma, a istovremeno očuvati slobodu političkog izražavanja i pravo na kritiku državnih politika.

Usvajanje zakona predstavlja završetak parlamentarnog postupka, ali se tek kroz njegovu konkretnu primjenu može procjenjivati hoće li se ostvariti zabrinutosti organizacija za ljudska prava.

Razlika između neprijateljstva prema Jevrejima kao narodu i kritike postupaka države Izrael ostaje ključno pitanje ove rasprave.

Izvori

```