Zaštita novinara u Bosni i Hercegovini dobila je institucionalni mehanizam kroz mrežu od 33 kontakt-tačke u tužilaštvima i policijskim agencijama, ali praksa i dalje zavisi od dijela zemlje u kojem novinar radi. U tri godine rada mreže zabilježeni su pomaci, dok razlike u postupanju institucija ostaju vidljive.
Kontakt-tačke trebale bi omogućiti bržu razmjenu informacija između policije i pravosuđa, praćenje prijavljenih slučajeva i dodjeljivanje predmeta. Mehanizam je namijenjen zaštiti novinara tokom obavljanja posla, ubrzavanju istraga i suzbijanju nekažnjavanja prijetnji i napada.
Mreža je počela raditi 2023. godine na inicijativu Misije OSCE-a u BiH, Ureda Evropske unije u BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Kada novinar dobije verbalnu prijetnju, prijetnju putem društvenih mreža ili bude fizički napadnut na terenu, prijavu ne mora podnijeti na redovnom policijskom šalteru.
Umjesto toga, može direktno kontaktirati imenovanog tužitelja ili policajca sa spiska. Tužitelj treba predmet odmah označiti kao hitan, pokrenuti istražne radnje i policiji izdati naredbe za osiguranje dokaza, dok kontakt-tačka u tužilaštvu sarađuje s kontakt-tačkom u nadležnom ministarstvu unutrašnjih poslova.
Iskustvo novinarke Sanje Vasković pokazuje, međutim, da postojanje mehanizma ne znači i jednako zadovoljstvo njegovom primjenom. Vasković je napadnuta 2023. godine u Istočnom Sarajevu, dok je istraživala priču o sječi drveća i izgradnji bazena.
Prema njenom opisu, otac direktora kompanije koja gradi bazen verbalno ju je vrijeđao i nasilno joj oduzeo telefon. Vasković je rekla da je napad prijavila, a policija je na mjesto događaja stigla nakon 20 minuta i tri poziva, odnosno nakon što je drugu osobu zamolila da pozove policiju.
“Najveće prepreke su strah da nas institucije neće zaštititi, u smislu da će napad zavisiti od policajca koji je na terenu, od tužioca i da ne postoji sistemski mehanizam zaštite”, izjavila je Vasković.
Napad na nju osudili su Misija OSCE-a u BiH, Udruženje BH novinari i druge organizacije. Vasković je navela da policajci, prema njenom iskustvu, nisu bili dovoljno edukovani za postupanje u slučajevima napada na novinare.
“Kulminiralo je kada je saznao moje ime i prezime s obzirom da od samog početka pratim izgradnju bazena, odnosno malverzacije vezane za ovaj višemilionski projekat. Uslijedilo je: A ti si ta…Tokom verbalnog napada znala sam da je moje jedino oružje telefon pa sam pokušala snimiti sve što mi je šef, inače otac direktora firme koja gradi bazen, izgovorio. Grubo mi je oteo telefon sa namjerom da ga razbije. Shvatila sam da jedna progovorena riječ me tada može koštati, ućutala sam”, ispričala je novinarka.
Ona je kazala da je u postupku bila tretirana kao osoba koja je slučajno prolazila tim mjestom, a ne kao novinarka koja je postavljala pitanja od javnog interesa. “Tretirana sam kao da sam tuda slučajno prolazila, sa nekim se posvađala, a ne da sam radila svoj posao, postavljala pitanja u interesu javnosti i tražila odgovore”, rekla je Vasković.
Iako su napad vidjele i čule druge osobe, u postupku se ispostavilo da svjedoka nema. Kao dokaz su ostale tri sekunde njenog snimka. Dva dana poslije obratila se kontakt-tački za sigurnost novinara, ali je razgovor doživjela kao obeshrabrujući jer je, umjesto podrške, dobila poruku da napad možda nije krivično djelo.
Vasković zato nije zadovoljna radom kontakt-tačke u svom slučaju, ali smatra da je sam mehanizam potreban. “Na osnovu mog iskustva institucije su najbolje radile svoj posao kada su bile pod pritiskom medija odnosno javnosti”, rekla je.
Dodala je: “Što apsolutno ne znači da kontakt tačke nisu dobar mehanizam u smislu da znamo da će neko pratiti naš slučaj i da možemo nekome da se obratimo. Vjerujem da treba malo više razumijevanja za naš posao”.
Šta pokazuju dostupni podaci
BiH je prvi put dobila zvaničnu pravosudnu bazu podataka na nivou cijele zemlje. Baza, dostupna na internetskoj stranici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, sadrži podatke o broju predmeta u kojima su novinari žrtve i o njihovom statusu, ali za sada obuhvata predmete u pravosudno-tužilačkoj fazi.
Podaci pokazuju da predmeti napada na novinare ne završavaju uvijek istragom i optužnicom. Mnogi su još otvoreni, dok se dio završava procesnim odlukama koje same po sebi ne znače da je utvrđena odgovornost počinitelja.
Tokom 2024. godine evidentirano je 36 predmeta. Polovina je arhivirana, nešto više od petine ostalo je otvoreno, a u 15 predmeta odlučeno je da se istraga ne provodi. Optužnica je podignuta u četiri predmeta, što je oko 11 posto ukupnog broja.
U 2025. godini evidentirano je 25 predmeta. Od tog broja, deset je ostalo otvoreno, devet je završeno, a šest arhivirano. Optužnice su podignute u četiri predmeta. U sedam predmeta zabilježeno je ugrožavanje sigurnosti, lake tjelesne povrede u tri, a psihičko nasilje u jednom predmetu.
Podaci tužilaštava za 2024. i 2025. godinu pokazuju ukupno 61 predmet u kojem su novinari bili oštećena strana. U obje godine podignute su po četiri optužnice. U 2025. godini otvoreno je deset predmeta, dva više nego godinu ranije.
Najviše predmeta zabilježeno je u Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona. Tužilaštvo Brčko distrikta imalo je četiri predmeta, Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci i Republičko javno tužilaštvo RS po dva, dok su druge institucije evidentirale po jedan ili dva predmeta.
Slabost sistema predstavlja nedostatak sveobuhvatnih podataka policijskih agencija na nivou cijele zemlje. Nedostaju i podaci o slučajevima koji su završeni izdavanjem prekršajnog naloga.
Razlike među kantonima
Darko Martinčević, tužilac u Tužilaštvu Kantona Sarajevo i kontakt-tačka za novinare, naveo je da je to tužilaštvo od 2023. do 2026. godine zaprimilo ukupno 15 prijava. U najvećem broju slučajeva radilo se o porukama upućenim novinarima koje su kod oštećenih stvarale osjećaj ugrožene sigurnosti.
U devet predmeta donesena je naredba o nesprovođenju istrage, u jednom je podignuta optužnica, dok se pet predmeta nalazi u fazi prijave. Martinčević smatra da je na području Kantona Sarajevo uspostavljen efikasan sistem zaštite novinara.
“U svakom predmetu bez obzira da li je donesena naredba o nasprovođenju istrage, obustavi istrage, podignuta optužnica ili je rad predmetu još uvijek u toku, policijskim službenicima se izdaju nalozi za poduzimanje radnji koje za svoj cilj imaju dokumentovanja i dokazivanje prijavljenog krivičnog djela, bilo od strane dežurnog tužitelja ili postupajućeg tužitelja nakon što se izvještaj o počinjenom krivičnom djelu dostavi Tužiteljstvu”, pojasnio je Martinčević.
Prema njegovim riječima, u uspostavljenom sistemu nema bitnijih nedostataka, ali postoji spremnost Tužilaštva, na čelu s glavnom tužiteljicom Melihom Dugalijom, da ga dalje unapređuje. Cilj je, kako je naveo, sigurnost novinara podići na viši nivo.
“Ne bih rekao da u tom uspostavljenom sistemu ima bitnijih nedostataka, ali svakako postoji spremnost ovog Tužilaštva da na čelu sa glavnom tužiteljicom Melihom Dugalijom, radi na daljem unaprijeđenju uspostavljenog sistema, a sve kako bi sigurnost novinara bila podignuta na još veći nivo”, izjavio je Martinčević.
U Tuzlanskom kantonu formirano je osam predmeta po prijavama novinara zbog sumnje na krivična djela počinjena na njihovu štetu, u periodu od 2. novembra 2023. do danas. Tri predmeta formirana su u 2024, dva u 2025. i tri u 2026. godini.
U jednom predmetu donesena je naredba o neprovođenju istrage, u jednom je istraga obustavljena, a jedan predmet spojen je s drugim. U preostalih pet Tužilaštvo prikuplja informacije i dokaze. Tako su tri predmeta okončana procesnom odlukom, dok je pet još u radu.
Tužiteljica Selma Kišić objasnila je da tužitelj nakon prijave procjenjuje postoje li elementi krivičnog djela, pribavlja dokumentaciju i izjave te od policije može zatražiti dodatne provjere, uključujući analizu digitalnih sadržaja.
Za tužilaštvo je posebno zahtjevno prikupiti digitalne dokaze i utvrditi identitet osoba koje stoje iza spornih objava i poruka. Potrebno je razlikovati krivično djelo od uvredljive, neprimjerene ili neprihvatljive komunikacije koja ne mora biti krivično kažnjiva.
“Prije svega potrebo je utvrditi šta se konkretno dogodilo, kada, gdje i na koji način, kao i druge činjenice i okolnosti od značaja za ocjenu da li prijavljena radnja ima obilježja krivičnog djela i da li postoji osnov sumnje da je prijavljena osoba počinila kivično djelo”, rekla je Kišić.
Prema podacima kantonalnog tužitelja Jurice Knezovića, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona od imenovanja kontakt-tačke zaprimilo je jedan predmet s poznatim počiniteljem u kojem je žrtva bio novinar.
Knezović je naveo da je u 2026. godini zaprimio prijavu kolumniste zbog krivičnih djela „Ugrožavanje sigurnosti“ i „Psihičkog nasilja“, kao posljedice komentara na internet portalu. U članku je bilo spomenuto ime kolumniste, ali predmet u vrijeme provjere navoda nije bio zaveden kao predmet u kojem je žrtva novinar.
Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona imalo je i šest poziva novinara i medijskih kuća s pitanjima o postupanju u slučajevima koji bi mogli imati krivičnopravni ili prekršajni karakter.
U predmetu napada na novinara Senada Hadžifejzovića optužnica protiv H. Š. podignuta je 25. jula 2024. godine. H. Š. je osuđen 13. septembra 2024. na uslovnu kaznu zatvora od mjesec dana, s rokom provjeravanja od godinu dana.
Aktivna su još dva predmeta zbog oštećenja tuđe stvari, s nepoznatim počiniteljima i novinarima kao oštećenim. Oba su prijavljena prije 2023. godine.
Knezović je naveo da se oštećeni novinari najčešće javljaju nakon što su broj njegovog telefona i broj tužilaštva objavljeni na stranicama VSTV-a. “Kako je moj broj, kao i broj tužiteljstva objavljen na stranicama VSTV-a, oštećeni novinari se javljaju najčešće s upitima kako postupiti kada zaprime prijetnje, iste upućujem uvijek da prijetnje ili neka oštećenja npr. na autu, prijave policiji kako bi istazaprimila prijavu i po njoj postupala”, objasnio je.
Prema njegovoj ocjeni, najveći praktični problem jeste nevoljnost novinara da prijavljuju prijetnje. Dokumentovanje zahtijeva vrijeme i stroge formalne postupke.
“Najveći problem je nevoljnost novinara da prijavljuju prijetnje.”
Knezović je kao primjer naveo prijetnje putem društvenih mreža. Da bi se one zakonski dokumentovale, potrebno je prvo izvršiti pretres telefona novinara, a zatim i njegovo vještačenje. Najbrži mogući rok za to je petnaestak dana.
Zbog toga novinar koji na telefonu ima različite podatke nerado predaje uređaj policiji i ne želi određeni period ostati bez sredstva koje mu je potrebno za obavljanje posla. Knezović je dodao da zakonski okvir, posebno kada je riječ o online prijetnjama, nije dovoljno prilagođen savremenom vremenu.
Postupanje često zahtijeva saradnju s Facebookom ili Instagramom, odnosno kompanijom META. Te platforme nisu obavezne postupati po naredbama opštinskih sudova, a takve naredbe teško je pribaviti u kratkom roku.
Prema podacima MUP-a RS, u 2026. godini zabilježeno je šest prijava prijetnji ili napada na novinare. U jednom slučaju novinar je odustao od prijave.
Za tri slučaja izdati su prekršajni nalozi prema Zakonu o javnom redu i miru. U jednom slučaju izvještaj je dostavljen nadležnom tužilaštvu, koje još nije izvršilo kvalifikaciju, dok je u šestom podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
Tokom 2025. godine evidentirano je deset prijava. U jednom slučaju tužilaštvo je donijelo naredbu o nesprovođenju istrage, u nekoliko slučajeva policija je tužilaštvu dostavila izvještaje, a zabilježene su i prijave za krivična djela tjelesne povrede i oštećenja tuđe stvari.
Za jednu prijavu tužitelj je ocijenio da nema elemenata krivičnog djela. Postupanje po četiri prijave zbog online prijetnji i dalje traje. U 2024. godini evidentirano je 11 prijava zastrašivanja i prijetnji novinarima, a 2023. godine osam.
Načelnica Mirna Miljanović navela je da kontakt-tačka ima savjetodavnu ulogu i da je dostupna novinarima i drugim medijskim radnicima radi informisanja i savjetovanja o predmetima u kojima su podnosioci prijava.
“Kontakt-tačka ima savjetodavnu ulogu i na raspolaganju je novinarima i drugim medijskim radnicima za informisanje i savjetovanje u vezi s predmetima u kojima se pojavljuju kao podnosioci prijava, kako bi, ukoliko to žele, lakše došli do potrebnih informacija. Napominjemo da je ključni segment evidencija prijava prijetnji i napada na novinare koju je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske uspostavilo krajem 2017\. godine, s ciljem praćenja navedenih slučajeva i ove oblasti u cjelini”, navela je Miljanović.
Novinar Dejan Rakita početkom aprila ove godine bio je izložen pritiscima tokom istraživanja geoloških istraživanja i planirane eksploatacije mineralnih sirovina u opštini Jezero. Načelnici Snežani Ružičić poslao je zvaničan novinarski upit.
Umjesto odgovora, načelnica je na svom Facebook profilu objavila njegov upit, snimak ekrana elektronske pošte i lične podatke. Uz to je objavila komentar kojim je dovodila u pitanje njegovu profesionalnost i upućivala ga da informacije potraži na opštinskoj stranici.
Rakita se nije obraćao kontakt-tački za sigurnost novinara, dijelom zato što nije dovoljno poznavao njene nadležnosti i mogućnosti. Podršku je dobio od kolega, udruženja i medija.
“Postupak načelnice doživio sam prije svega kao neprofesionalan pokušaj da se pažnja sa legitimnih novinarskih pitanja prebaci na osobu koja ih postavlja“, rekao je Rakita.
Nakon što je novinarka Vanja Stokić javno ukazala na postupak načelnice, reagovali su kolege, Udruženje BH novinari i Udruženje nezavisnih medija Umbrella. Slučaj je zabilježen i u regionalnoj bazi SafeJournalists, a o njemu su izvještavali brojni mediji.
Rakita je rekao da ga je više od postupka načelnice iznenadila solidarnost kolega i da se lično nije osjećao ugroženim. Ipak, upozorio je: „Takvo ponašanje javnih funkcionera može imati mnogo ozbiljnije posljedice po druge novinare, posebno mlađe kolege i one koji rade u manjim sredinama“.
Prema njegovom stavu, sigurnost novinara ne bi smjela zavisiti od njihove poznatosti, odjeka priče ili broja kolega koji će stati iza njih. To je, kako je naveo, odgovornost institucija.
U radu mreže kontakt-tačaka zabilježeni su pozitivni pomaci, ali novinari i dalje nedovoljno poznaju dostupne mehanizme i rijetko prijavljuju napade. Borka Rudić iz Udruženja BH novinari rekla je da novinari nasilje često prihvataju kao dio profesije i da se za mehanizme zaštite zainteresuju tek kada postanu žrtve.
“Novinari prihvaćaju nasilje kao dio profesije”, rekla je Rudić. Prema njenoj ocjeni, komunikacija između udruženja i kontakt-tačaka u policiji i tužilaštvima sada je znatno bolja.
Udruženje informacije o prijavljenim slučajevima dobija brže, a kontakt-tačke češće prate predmete i obavještavaju ga o njihovom statusu. Rudić navodi da je poboljšano i razumijevanje značaja zaštite novinara kao posebne grupe.
Ona ipak smatra da zaštita nije jednaka u svim dijelovima BiH. Postupanje zavisi od institucije i sredine, koordinacija policije i tužilaštva nije dovoljno dobra, a novinari u manjim zajednicama izloženiji su pritiscima.
Rudić smatra da bi koordinacija između kontakt-tačaka u policiji i tužilaštvima trebala biti bolja. Također ocjenjuje da postojeći zakonski okvir nije dovoljno prilagođen zaštiti novinara.
Udruženje BH novinari od 2016. godine zagovara kriminalizaciju napada na novinare, odnosno njihovo posebno prepoznavanje u krivičnom zakonodavstvu kao osoba koje obavljaju posao od javnog značaja.
“Kad bi kod nas bilo tako, onda bi tužioci lakše donosili odluke, odnosno podizali optužnice.“
Rudić navodi da je od početka 2025. zabilježeno 13 sudskih odluka u korist novinara i medija, uključujući slučajeve SLAPP tužbi. Te odluke odnose se i na predmete iz prethodnih godina.
Posebno je izdvojila Brčko distrikt, gdje se postupci, prema njenoj ocjeni, završavaju znatno brže nego ranije. „Sad imamo slučajeva koji se dese na početku godine i već u 11. mjesecu imamo finalnu presudu protiv napadača na novinara“, istakla je Rudić.
U Delegaciji Evropske unije u BiH ocjenjuju da je mreža kontakt-tačaka donijela prve pozitivne pomake. Predmeti u kojima su novinari žrtve sada se označavaju kao prioritetni, a BiH je dobila zvaničnu pravosudnu bazu podataka o tim slučajevima.
Istovremeno, sistem nije zaokružen. Nedostaju sveobuhvatni podaci policijskih agencija, postupanje institucija nije ujednačeno, a u brojnim slučajevima istrage nisu pokrenute ili su obustavljene.
Za unapređenje sistema potrebni su jasniji postupci, bolja saradnja policije i tužilaštava, jačanje pravnog okvira i stalne obuke. Posebno je važno da institucije na državnom nivou preuzmu koordinaciju sistema od Evropske unije i OSCE-a, jer je zaštita novinara i medijskih sloboda odgovornost domaćih institucija.
Slučajevi Sanje Vasković i Dejana Rakite razlikuju se po obliku i intenzitetu pritiska, ali pokazuju problem s kojim se novinari suočavaju kada postavljaju pitanja od javnog interesa. Njihova zaštita ne bi trebala zavisiti od toga hoće li sami pronaći način da se zaštite od posljedica svog posla.
Pravo novinara da pita, istražuje i izvještava dio je javnog interesa i slobode medija. Nasilje, zastrašivanje i diskreditacija ne bi trebali biti cijena obavljanja novinarskog posla.