Na nedavnom sastanku delegacija SNSD-a i HDZ-a BiH, Milorad Dodik ponovo je preuzeo ulogu istaknutog zastupnika „hrvatskih interesa“, najavljujući nastavak političke saradnje nakon oktobarskih izbora. Dodik je podržao uspostavu hrvatske izborne jedinice, ističući teze o narušenoj konstitutivnosti, dok se pokušava nametnuti kao zaštitnik naroda čija sudbina je, prema kritikama, zapečatila vlast njegovih prethodnika u entitetu Republika Srpska, piše Bosna.hr.
Dodikova izjava o zakinutosti Hrvata u diplomatskim i odbrambenim strukturama predstavlja samo dio šireg, opasnijeg scenarija koji se godinama razvija u Banjaluci, a koji se temelji na geopolitičkim interesima.
Iza njegove brige za prava Hrvata ne stoji načelna borba za jednakopravnost, već proračunati politički interesi. Ova briga se može smatrati licemjernom, s obzirom na to da je pod njegovim režimom hrvatska zajednica u entitetu RS svedena na nivo statističke greške.
Dodik, koji se sada u Mostaru brine o izbornom inženjeringu, godinama je sprovodio sistematsko potiskivanje Hrvata iz političkog i društvenog života. Njegov iznenadni altruizam prema Hrvatima u Federaciji BiH ne predstavlja ništa drugo nego trgovinu utjecajem i stvaranje saveza radi očuvanja vlastitih poluga moći, koristeći položaj naroda kao sredstvo za ucjenu državnih institucija.
Susret u Mostaru nije bio samo politička kalkulacija, već je poslužio kao platforma za širenje opasnih etničkih i vjerskih narativa. Dodikova izjava da su „hrišćani pod pritiskom muslimana“ u Bosni i Hercegovini, uz njegovo uporno oslovljavanje jednog konstitutivnog naroda isključivo vjerskom odrednicom, predstavlja oblik otvorene islamofobije.
Optuživanjem Bošnjaka da pokušavaju pretvoriti svoju brojčanu većinu u političku dominaciju, Dodik nastoji redefinirati politički konflikt u Bosni i Hercegovini i prevesti ga na teren globalnog sukoba civilizacija.
Ova retorika nije rezultat lokalnih okolnosti; ona je produkt desničarskog ekstremizma koji već godinama preplavljuje Evropu, kao i ideoloških matrica američkog MAGA pokreta. Dodik preuzima rječnik zapadnoevropske krajnje desnice, nastojeći Bošnjake prikazati kao latentnu terorističku prijetnju i radikalni element u kršćanskoj Evropi.
Prikazivanje Bošnjaka kao potencijalnih agresora ima za cilj osigurati podršku onih evropskih i svjetskih krugova koji političke procese gledaju kroz prizmu ksenofobije i vjerske netrpeljivosti.
Dok se sa političkih govornica plasiraju teze o ugroženosti i „pritisku muslimana“, stvarnost na terenu nudi drugačiju sliku. U danima oko mostarskog sastanka, u Liska haremu u Mostaru pronađena je svinjska glava, što je otvorena provokacija i skrnavljenje vjerskog lokaliteta, s ciljem zastrašivanja bošnjačkog stanovništva.
Gotovo istovremeno, društvenim mrežama su se proširili snimci ovogodišnje Drinske regate u Bajinoj Bašti, gdje je manifestacija, pod krinkom turizma, postala masovno veličanje ratnih zločina. Učesnici regate su pjevali sramotne nacionalističke pjesme, ističući ikonografiju ratnih zločinaca.
Ovaj val mržnje nije izolovan incident. Samo nekoliko dana nakon obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, sa splava na Zvorničkom jezeru odjekivali su stihovi koji pozivaju na ponavljanje zločina: „Srebrenice, srcu si mi mila, da Bog da se triput ponovila.“ Pored toga, ekonomska i socijalna diskriminacija, kao što je slučaj u mostarskom Javnom preduzeću „Komunalno“, otkrila je da su među otpuštenima svi radnici Bošnjaci. Ovi primjeri jasno pokazuju gdje se manifestuje netrpeljivost i ko je izložen sistemskom šikaniranju.
Sistematsko blaćenje naroda i njegovih predstavnika nije samo Dodikov hir, već koordinirana stranačka strategija. U to se savršeno uklapa izjava SNSD-ovog ministra Srđana Amidžića, koji je javno diskreditovao Zijada Krnjića.
Još radikalniji istup zabilježen je od SNSD-ovog glasnogovornika Radovana Kovačevića, koji je bez zadrške povezao Armiju RBiH i bošnjački narod s terorističkim napadima 11. septembra. Ove konstrukcije predstavljaju najprizemniji oblik propagandnog rata, s ciljem dehumanizacije Bošnjaka i opravdavanja destruktivne politike.
U sredinama gdje Bošnjaci čine demografsku većinu, ovakvi incidenti su nepoznati. Ne postoje masovna okupljanja koja veličaju zločine, niti se skrnave vjerski objekti drugih naroda, a javni prostor ne generira sistematsku mržnju prema manjinskim zajednicama.
Ova činjenica razotkriva pogubnost narativa iz Dodikovog kabineta i sa mostarskih konferencija za štampu. Priča o „ugroženim hrišćanima“ i „opasnim muslimanima“ služi samo kao politički paravan za prikrivanje vlastite neodgovornosti, korupcije i nesposobnosti da se građanima ponudi perspektiva. Dok se stvarni incidenti mržnje prešućuju, fabriciraju se mitovi koji Bosnu i Hercegovinu drže u permanentnoj krizi, čiji je cilj desolucija države.
FOTOGRAFIJA: Mostarski.ba
