Drugi korisnici otišli su i korak dalje, osporavajući samu ideju da izborni rezultat ili nacionalna većina mogu biti argument za teritorijalno prisvajanje određenog područja.
„Po toj logici, svaka stranka koja osvoji općinu dobije pravo na vlastitu državu. Izborni rezultat je mandat za upravljanje, a ne vlasnički list nad teritorijom“, glasi jedan od komentara.
Uslijedila je polemika o tome ko ima pravo odlučivati o budućnosti Bosne i Hercegovine. Dok pojedini korisnici govore o dogovoru tri konstitutivna naroda, drugi upozoravaju da se takva formulacija može pretvoriti u politički model u kojem se o sudbini svih građana odlučuje kroz dogovor nacionalnih elita.
Suštinsko pitanje, međutim, nije ko može povući novu liniju na karti, nego može li se ustavno uređenje države mijenjati tako da se politička ravnopravnost pretvori u teritorijalno razgraničenje po etničkom principu.
Od treće federalne jedinice do novih teritorijalnih zahtjeva
U komentarima se pojavljuju i prijedlozi o tome koje bi općine i gradovi mogli pripasti zamišljenoj hrvatskoj federalnoj jedinici. Spominju se područja Srednje Bosne, Konjic, Jablanica i Mostar, uz različita mišljenja o tome koje bi teritorije trebalo uključiti, a koje izostaviti.
Takve rasprave pokazuju koliko su politički osjetljive i same pretpostavke o novim granicama. Svako pomjeranje zamišljene linije otvara pitanje stanovništva, povratnika, vlasništva, lokalne samouprave, ekonomskih veza i prava građana koji ne pripadaju većinskoj etničkoj grupi.
Posebno je problematično kada se gradovi i općine tretiraju kao dijelovi teritorijalnog paketa koji se mogu razmjenjivati prema političkim interesima. Konjic, Jablanica, Mostar, Vitez, Žepče i Kiseljak nisu apstraktne tačke na karti, nego sredine u kojima ljudi žive, rade i ostvaruju svoja ustavna i građanska prava.
Ni izborni rezultati ni etnička struktura stanovništva sami po sebi ne predstavljaju pravni osnov za jednostrano prekrajanje granica.
U raspravi su se pojavili i komentari o Brčkom, uz tvrdnje da Distrikt pripada Republici Srpskoj na osnovu Dejtonskog sporazuma. Takve tvrdnje su također neistinite.
Brčko distrikt BiH uspostavljen je kao zasebna administrativna jedinica pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, s vlastitim institucijama i posebnim statusom utvrđenim konačnom arbitražnom odlukom. Zbog toga se njegov status ne može svesti na jednostavnu tvrdnju da pripada jednom od entiteta.
Ovaj primjer pokazuje koliko je važno razlikovati političke želje od ustavnih i pravnih činjenica. Isto pravilo važi i za sve prijedloge o novim federalnim jedinicama.
Ravnopravnost ili teritorijalizacija etničke politike?
Najvažniji dio rasprave odnosi se na pitanje šta se zapravo podrazumijeva pod ravnopravnošću konstitutivnih naroda.
Zagovornici treće federalne jedinice svoju ideju najčešće obrazlažu potrebom da Hrvati imaju političku ravnopravnost i mogućnost takozvanog „legitimnog predstavljanja“, koje je palo u vodu nakon što je objavljeno da je članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović izabrana i glasovima Bošnjaka, a isto je potvrdio i kandidat Zdenko Lučić.
Bosna i Hercegovina već ima složen ustavni sistem, a njena budućnost zavisi od sposobnosti institucija da osiguraju ravnopravnost građana i konstitutivnih naroda bez novih diskriminacija i produbljivanja podjela. Svaka promjena ustavnog uređenja morala bi se provoditi u skladu s važećim Ustavom, propisanim procedurama i obavezama koje proizlaze iz međunarodnih standarda ljudskih prava.
Karte kao politička poruka
Objave na društvenim mrežama, međutim, pokazuju da ideja treće federalne jedinice i dalje izaziva snažne reakcije te da se političke rasprave o izbornom sistemu često pretvaraju u šire sporove o teritoriji i budućnosti države.
Kada se izborni rezultati stave pored karata zamišljenih etničkih jedinica, poruka je jasna: borba za političku moć ne vodi se samo oko mandata nego i oko toga kako pojedini politički akteri zamišljaju buduće uređenje zemlje.
Zato je ključno pitanje mnogo šire od boja na karti - može li se budućnost Bosne i Hercegovine graditi kroz reforme koje garantiraju ravnopravnost svih građana ili kroz nove političke projekte koji etničke razlike pokušavaju pretvoriti u teritorijalne granice? No, čini se da je pred građanima koji su na izborima jasno poručili koga favoriziraju, došlo vrijeme odluke i kada je teritorijalni ustroj države u pitanju. Ne treba zaboraviti kako je upravo Milorad Dodik najavio promjene entitetskog Ustava, te proglašenjem Banje Luke glavnim gradom RS-a.
(SB)
