Ratko Mladić, ratni zločinac koji je preminuo u 84. godini, doživio je jedan od svojih najtežih vojnih poraza u ratu u Bosni i Hercegovini 12. septembra 1994. godine na ratištu u Bužimu. Tokom ofanzive koju je predvodila Vojska Republike Srpske, pripadnici 505. viteške brigade uspješno su se oduprijeli napadu i izvršili kontranapad, uslijed kojeg je Mladić ranjen i prisiljen na bijeg.
Mladić je tokom jeseni 1994. godine lično rukovodio napadom na položaje Armije Republike Bosne i Hercegovine, s ciljem da slomi odbranu u području Bužima i uspostavi vezu sa srpskim snagama u Bihaću. O namjerama napada svjedoči njegova izjava na sastanku komandnog kadra: „U Bužimu ne smije ostati ni pile.“
Napad na Ćorkovaču
Glavni napad VRS-a usmjeren je prema položajima 505. viteške brigade na širem području Ćorkovače. Unatoč višednevnim napadima, Mladićeve snage nisu uspjele probiti odbrambene linije.
Prema podacima, od 4. do 12. septembra 1994. godine angažirano je oko 11.600 pripadnika VRS-a, uključujući tri generala, 12 pukovnika, deset potpukovnika i 20 majora. Na glavnom pravcu napada bilo je raspoređeno oko 4.500 vojnika, a u središtu udarca između 1.500 i 2.000 pripadnika VRS-a. Mladić je bio na čelu operacije, uz asistenciju generala Momira Talića.
Tokom priprema za napad, Mladić je izjavio da je angažirao „sve najbolje što srpstvo trenutno ima“, a napadačke snage su imale podršku desetaka tenkova i snažne artiljerije, koja je ispalila hiljade granata na položaje branilaca.
Nanić predvodio odbranu
Na čelu 505. viteške brigade bio je brigadir Izet Nanić, uz podršku dva majora, šest kapetana i oko 450 boraca. Ova brigada uspjela je zadržati svoje pozicije i spriječiti ostvarenje ciljeva VRS-a, čime su pokazali značajnu otpornost protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja.
Dokumentacija koja je kasnije zaplijenjena pokazala je da je plan VRS-a uključivao osvajanje Bužima, uništenje 505. viteške brigade i povezivanje s vojskom u Bihaću. Preokret u bitci dogodio se 12. septembra, kada su borci 505. brigade krenuli u kontranapad pod direktnim vođstvom Izet Nanića, koji je usmjeravao artiljerijsku vatru prema neprijateljskim pozicijama.
Mladićev bijeg
Tokom kontranapada, granata je pogodila osmatračnicu na kojoj se nalazio Ratko Mladić. Prema svjedočenjima, ranjen je, napustio je komandno mjesto i pobjegao kroz šumu. Iza sebe je ostavio lični džip, vojnu dokumentaciju i prepoznatljivu oficirsku kapu.
Zaplijenjeni materijal pružio je Armiji RBiH dodatni uvid u razmjere operacije i planove napadačkih snaga. Mladićeva posljednja naredba tokom povlačenja navodno je bila: „Braćo Srbi, spašavajte se ko može.“
Operacija „Breza 94“, zamišljena kao odlučujući udar, završila je neuspjehom VRS-a. Odbrana 505. viteške brigade ostala je zabilježena kao jedna od najznačajnijih pobjeda Petog korpusa Armije RBiH, dok je Mladić bio primoran napustiti ratište ostavljajući iza sebe vozilo, dokumentaciju i kapu.
