U Republici Srpskoj, prema Zakonu o republičkoj upravi, postojanje Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju je jasno propisano, a to ministarstvo je zaduženo za sve poslove vezane za međunarodnu saradnju sa EU i drugim organizacijama. Zakon takođe naglašava da se ovakva ministarstva mogu formirati isključivo zakonom, a ne uredbom Vlade.
Ipak, u martu ove godine, Vlada Republike Srpske je donijela Uredbu o osnivanju Kancelarije za međunarodnu saradnju, što je u suprotnosti sa zakonom i Ustavom Republike Srpske. U uvodu te uredbe, Vlada se poziva na član 21. stav 1. Zakona o Vladi, pokušavajući da opravda osnivanje kancelarije koja se bavi međunarodnom saradnjom.
Međutim, taj član ne daje pravo na osnivanje kancelarije za međunarodnu saradnju, već se odnosi na formiranje službi za tehničke poslove. Poslovi međunarodne saradnje su, prema zakonu, u nadležnosti Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju.
Zbog toga je Uredba o osnivanju Kancelarije nezakonita i suprotna Ustavu Republike Srpske, koji zahtijeva da sve uredbe budu u skladu sa zakonom. Ustav propisuje da zakoni moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a svi ostali propisi, uključujući uredbe, moraju biti u skladu sa zakonima.
Ova situacija je dodatno zanimljiva zbog osobe koja je postavljena na čelo Kancelarije, Ane Trišić Babić. Ona je prethodno radila kao politički savjetnik u Kancelariji visokog predstavnika, a poznata je i kao zagovornik NATO integracija. U jednom intervjuu iz 2014. godine, izjavila je da "zaostajanje na putu evroatlantskih integracija znači zaostajanje na putu reformi".
Trišić Babić nije jedina koja se zalaže za NATO integracije, a slične stavove su imali i drugi političari, poput Dragana Čavića, koji je tražio ukidanje Vojske Republike Srpske. Ove aktivnosti su dovele do smanjenja prava Republike Srpske na fiskalnom planu, što je ostavilo dugoročne posljedice.
Na kraju, nezakonita Kancelarija predstavlja pokušaj vladajućeg režima da se prilagodi trenutnoj situaciji i prikrije svoje prave namjere i prošlost. Ova situacija dodatno komplikuje položaj naroda i države, koji se nalaze u stanju neizvjesnosti i straha od budućnosti.
