U Memorijalnom centru Kamičani kod Kozarca danas je održana komemoracija u znak sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane. Nakon programa, klanjana je kolektivna dženaza i obavljen ukop pet identificiranih žrtava iz 1992. godine.
KOZARAC/BIHAĆ, 20. juli - Poručeno je da kultura sjećanja treba biti obaveza prema žrtvama i upozorenje budućim generacijama o posljedicama negiranja zločina.
Azmir Hajrudin (24), Hase Omić (74), Adem Hopovac, Jusuf Jelečević i Muhamed Cerić pronašli su danas svoj posljednji smiraj.
Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su na različitim lokacijama kao što su Kruhari, Ljubija, Sanski Most i Čarakovo. Ekshumacije su počele još 1997. godine, ali se na identifikaciju i ukop čekalo skoro tri decenije. Žrtve su, prema željama porodica, nakon zajedničke dženaze ukopane u različitim mezarjima.
Organizatori su naglasili da se ovaj dan službeno obilježava kao dan žalosti samo u Unsko-sanskom kantonu.
Ovogodišnji program bio je posvećen logoru Trnopolje, jednom od tri logora u Prijedoru, koji su osnovani u maju 1992. godine, a kroz koje su prošle hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila.
Mujo Begić, istraživač zločina i zaposlenik Instituta za nestale osobe BiH, istakao je da je Trnopolje bilo mjesto masovnog zatočenja žena, djece i starijih, kao i prisilnih deportacija i sistematskog zlostavljanja.
- Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine odlukom Kriznog štaba tadašnje Srpske opštine Prijedor, zajedno s logorima Omarska i Keraterm. Kroz njega je prošlo oko 23.000 Bošnjaka i Hrvata iz prijedorske regije, uglavnom žena, djece i starijih osoba, koji su bili zatočeni u uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva - rekao je Begić.
Begić je naglasio važnost očuvanja sjećanja na ova mjesta, gdje su zatočenici živjeli bez osnovnih uvjeta za život.
- To je mjesto na kojem su počinjena masovna silovanja i drugi teški oblici zlostavljanja. Žene i djevojčice odvođene su iz logora i izlagane sistematskom seksualnom nasilju, a mnoge su ubijene - rekao je Begić.
Begić je također istakao da je Trnopolje bilo mjesto ucjene, gdje su žene i djeca korišteni kao sredstvo pritiska na muškarce u drugim logorima.
- Ono o čemu se najmanje govori jeste da je Trnopolje bio i logor ucjene. Zatočene žene i djeca korišteni su kao sredstvo pritiska na muškarce koji su se nalazili u Omarskoj i Keratermu, kako bi se spriječio svaki pokušaj otpora ili bijega - istaknuo je Begić.
Na kraju je pozvao sve koji imaju priliku da posjete Trnopolje, ističući da samo obilazak mjesta zločina može pomoći da se shvati razmjer stradanja i važnost očuvanja kulture sjećanja.
Bećirović: Obaveza je čuvati istinu o zločinima u Prijedoru i tragati za nestalima
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović poručio je danas u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu da se od borbe za istinu i pravdu, traganja za nestalima i procesuiranja odgovornih za ratne zločine u Prijedoru i dolini Sane nikada ne smije odustati.
Bećirović je kazao da se danas odaje počast za više od 3.176 ubijenih civila, među kojima je 102 djece.
- Ovdje smo da porodicama šehida iskažemo duboko poštovanje i zahvalnost jer neumorno čuvaju istinu i bore se za pravdu. Ovdje smo jer nikada nećemo zaboraviti masovna ubistva, mučenja, progone, istrebljenja, deportacije, prisilna premještanja i širenje terora među civilnim stanovništvom - rekao je Bećirović.
Istaknuo je da današnja kolektivna dženaza podsjeća na jedan od najmračnijih perioda evropske historije nakon Drugog svjetskog rata.
Prema njegovim riječima, brojni dokazi svjedoče da zločini počinjeni u Prijedoru i dolini Sane imaju elemente genocida, među kojima su masovna ubistva, logori i masovne grobnice.
Posebno je ukazao na masovnu grobnicu Tomašica, otkrivenu 2013. godine, koju je nazvao trajnom opomenom čovječanstvu i jednim od dokaza namjere počinilaca zločina.
Prijedor je 1992. godine bio poprište jedne od najsistematičnijih kampanja progona nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Lokalne vlasti naredile su putem Radija Prijedor da nesrpsko stanovništvo svoje kuće obilježi bijelim čaršafima, a da pri izlasku iz domova oko ruke nosi bijele trake. Uslijedila su masovna hapšenja, progoni i ubistva, dok su hiljade civila odvedeni u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su bili izloženi mučenju, izgladnjivanju i ubistvima.
Posmrtni ostaci žrtava skrivani su u masovnim grobnicama širom Bosanske krajine, među kojima su Tomašica i Korićanske stijene. Brojni ostaci premještani su u sekundarne grobnice radi prikrivanja zločina, zbog čega potraga za nestalima traje i danas.
Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene na području Prijedora osuđeno je 17 osoba na ukupno 276 godina zatvora. Najviša pojedinačna kazna izrečena je bivšem predsjedniku Općine Prijedor i prijedorskog Kriznog štaba Milomiru Stakiću, koji je osuđen na 40 godina zatvora.
