Uskoro se završava mandat koji se može ocijeniti kao neuspješan za "probosanski" politički blok.
Dok su vanjskopolitičke inicijative iz dijelova Bosne i Hercegovine koje teže da se postave kao država ponovo postale aktuelne kroz višemilionske lobističke ugovore, s druge strane, rezultati su izostali. Ostaje nejasno šta su stranke koje su bile na vlasti tokom proteklih četiri godine postigle na probosanskoj strani, piše Radiosarajevo.ba.
Od Predsjedništva Bosne i Hercegovine, preko pozicija u državnom Vijeću ministara, do nestabilnih većina u parlamentima koji funkcionišu u ghost modeu, stranke Trojke (Socijaldemokratska partija BiH, Narod i pravda, Naša stranka) pokazuju maksimalni politički amaterizam u odnosu na dominantne političke snage manjeg bh. entiteta, predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Lobiranje u fokusu
Od 2022. godine, u javnosti se često pisalo o lobiranju manjeg bh. entiteta, što ukazuje na to da su stranke Trojke, politički savez u opadanju, fragmentirane u svojim stavovima ili barem u metodama realizacije svojih ciljeva. Umjesto da vode procese, one su, uprkos nekoliko pokušaja, ostale u sedam milja zaostatka za radom predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, koji je pokazao sposobnost da se prilagođava međunarodnim kretanjima.
Razlika u pristupu lobiranju može se vidjeti i na primjeru Ministarstva vanjskih poslova BiH, na čelu s Elmedinom Konakovićem (Narod i pravda). U januaru 2025., uoči inauguracije Donalda Trumpa, Konaković je izjavio da "nije loše imati lobističke grupe, kao krunu neke vrste lobiranja", ali i da svoj posao možemo obavljati "ovako kako radimo".
Nekoliko mjeseci kasnije, Ministarstvo je potpisalo ugovor s organizacijom Bosnian American Alliance (BAA), koja je trebala pružati lobističke usluge bez naknade za Ministarstvo. Međutim, BAA je angažovala američku firmu Continental Strategy za 35.000 dolara mjesečno. Dodatne kritike izazvala je informacija da je jedan od predstavnika BAA poslovno povezan s firmom za klimatizaciju na Floridi. Prema dostupnim izvještajima, angažman je obuhvatao aktivnosti usmjerene na unapređenje odnosa BiH i SAD-a, ali ostaje pitanje kakve konkretne i dugoročne rezultate je to donijelo za državu.
Smjerovi stranke Trojke
Aktuelni ministar vanjskih poslova Konaković, prema pisanju nekih medija, razmatra prelazak u opoziciju, iako je tu poziciju zauzeo kroz svoj izborni rezultat.
U domaćim i međunarodnim političkim prilikama, svima je jasno presudnost narednog mandata za opšte stanje u BiH. Zašto bi neko pristao na ulogu u priči koju nije mogao kontrolisati ni u prvom pokušaju?
SNSD i HDZ ostaju čvrsti na svojim pozicijama, zabetonirani ideologijama koje prevazilaze i nadžive svaku vlast u zemlji.
Zašto bi onda predstavnici Trojke pristali da ostanu na vlasti nakon četiri godine, ograničavajući svoj status i izazivajući još veće nezadovoljstvo javnosti?
Na ovaj način, vlast se prepušta izbornim pobjednicima. Dodik nije drugačiji i nastavlja raditi ono što je oduvijek radio, još intenzivnije, tražeći podršku SAD-a i Izraela.
Teret odluka koje će stranke na vlasti od 2026. godine morati donijeti predstavlja rizik po reputaciju, pa će pozicije u državnom parlamentu biti idealne. Moći će četiri godine aktivno voditi kampanju za naredne Opće izbore, a za sve će kriviti onoga ko bude na vlasti. Idealna pozicija, zar ne?
Ćudić i Bećirović
U međuvremenu, angažman Sabine Ćudić (Naša stranka) u evropskim institucijama, kao što je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope, te njen rad unutar evropskih liberala, često su kritikovani kao puki diplomatski aktivizam. Ipak, Ćudić je bila i ostaje državna parlamentarka; nije obnašala izvršnu funkciju, a njen rad nije imao konkretne rezultate, što je potvrdio i izborni rezultat Naše stranke.
Denis Bećirović iz SDP-a, kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, često je boravio na međunarodnim adresama, dok je njegova koleginica Željka Cvijanović (SNSD) promovirala interese manjeg bh. entiteta. Takvi interesi su većinom neprihvatljivi za značajan deo bh. javnosti jer predstavljaju gubitak državnog tkiva naše zemlje i zadiru u njena suverena obilježja.
Međutim, o Bećirovićevim posjetama SAD-u nema značajnih komentara ili rezultata, dok se za Cvijanović sada otvoreno tvrdi da bi na liderskoj poziciji u SNSD-u trebala zamijeniti Dodika, jer je generalno prihvatljiv političar za trenutne prilike u Washingtonu.
Tiha diplomatija
Manji bh. entitet RS, uprkos finansijskim pritiscima i odlukama Ustavnog suda BiH koji njegovo djelovanje proglašava neustavnim, sistematski, pa čak i agresivno angažuje strane lobiste.
U međuvremenu, vlast u našoj zemlji, probosanski blok, stranke Trojke, vjerovatno vodi tihu diplomatiju, jer jedino što se čuje jeste "Dodik". Čak i kada preduzima korake koji se tumače inherentno negativno od strane američke administracije, za Dodika i manji bh. entitet se čuje i saznaje. Država BiH, usječena u političke interesne karte, postaje drugorazredna pozicija.
Ova situacija zahtijeva trezveno sagledavanje međunarodnih odnosa, a ne samo reakcije na pojedinačne poteze Milorada Dodika. Politika Trumpove administracije, interesi Rusije, uloga Izraela i drugih važnih međunarodnih aktera moraju se analizirati u kontekstu njihovog utjecaja na Bosnu i Hercegovinu. Iz takve analize mora proizaći zajednička strategija državnih institucija za očuvanje ustavnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje.
U ovoj neravnopravnoj utakmici, pojedinačni nastupi bh. političara, ne dovodeći u pitanje njihov lični patriotizam, donijeli su samo deklarativnu podršku, bez stvarnih rezultata koji bi mogli parirati ozbiljno postavljenoj igri separatista i milionskim lobističkim mrežama koje se aktiviraju po potrebi.
Koliko je poznato, mandatu još uvijek nije kraj, ali ključno pitanje više nije samo da li iko išta radi ili se čeka da sudija svira kraj.
Pravo pitanje glasi: šta vlast mora uraditi sada? Pojedinačne nastupe, medijski atraktivne posjete i lobističke angažmane potrebno je podrediti jedinstvenoj strategiji čiji će se rezultati moći provjeriti. Odgovornost za ono što slijedi ne mjeri se brojem sastanaka, izjava i međunarodnih kontakata, već sposobnošću institucija da koordinisano djeluju u odbrani ustavnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
