Biljana Plavšić je kao jedna od rukovodećih osoba u RS tokom agresije na BiH, prema presudi Haškog tribunala, učestvovala u progonu bosanskih muslimana, bosanskih Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u 37 opština.
Podržavala je kampanju etničkog razdvajanja koja je imala za posljedicu smrt hiljada civila i protjerivanje hiljada i hiljada ljudi iz opština u Bosni i Hercegovini u veoma brutalnim uslovima, time što je pozivala paravojne snage iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba u ostvarivanju cilja razdvajanja etničkih grupa upotrebom sile. Osuđena je na 11 godina zatvora.
Plavšić: Mi u rukovodstvu smo prekršili najosnovniju dužnost svakog ljudskog bića
Haški tribunal obavio je njeno kompletno priznanje krivice iz decembra 2002. godine, čije dijelove prenosi Fokus.
“Do sada sam imala priliku da preispitam ove optužbe, i da ih, zajedno sa mojim braniocima, provjerim i procijenim. Sada sam se uvjerila i prihvatam da su više hiljada nevinih ljudi bili žrtve organizovanog i sistematičnog djelovanja da se uklone muslimani i Hrvati sa područja koje su Srbi smatrali svojim. U to vrijeme, ja sam olako ubijedila samu sebe da je ovo pitanje opstanka i samoodbrane”, izjavila je Plavšić.
Kako dalje navodi “čineći ovo, mi u rukovodstvu smo prekršili najosnovniju dužnost svakog ljudskog bića – dužnost da se uzdrži i poštuje dostojanstvo drugih. Bili smo opredeljeni da učinimo sve što je neophodno da prevladamo”.
“Dopustili smo sebi da postanemo počinioci”
“Iako sam više puta bila upoznata sa navodima o surovim i neljudskim postupcima protiv nesrba – odbila sam da se sa time suočim, ili čak da ih provjerim. Ustvari, ja sam se potpuno predala govorenju o nevinim srpskim žrtvama ovoga rata. Ovaj svakodnevni rad potvrdio je moje uvjerenje da se borimo za svoj opstanak, i da je u ovoj borbi međunarodna zajednica naš neprijatelj. I tako sam ja jednostavno poricala te navode, čak ih i neprovjeravajući. Ostala sam sigurna u svom uvjerenju da Srbi nisu sposobni da učine nešto tako. U ovoj opsesiji da više nikada ne postanemo žrtve – dopustili smo sebi da postanemo počinioci”, navela je Plavšić.
Pocrtala je da prihvata odgovornost za svoj udio u tome.
“Saznanje da sam odgovorna za takve ljudske patnje i za kaljanje ugleda mog naroda, uvjek će ostati dio mene. Ovo će, ja se nadam, pomoći muslimanskim, hrvatskim i srpskim nevinim žrtvama da ne postanu obuzete gorčinom, koja često postaje mržnja, i koja je – na kraju – samouništavajuća”, dodala je ona.
“Moramo živjeti u ovom svijetu, a ne u pećini”
Ističe da su je neki upozoravali “da ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se kaže ova istina – da bi trebalo sačekati dok ostali takođe prihvate odgovornost za svoja djela”.
“Ali, ja verujem da ne postoji mjesto ni vrijeme na kome je neprikladno reći istinu. Ja vjerujem da mi moramo da uredimo našu kuću – ostali će morati da preispitaju sebe i svoje postupke. Mi moramo da živimo u ovom svjetu, a ne u pećini”, kazala je tada ratna zločinka Biljana Plavšić.
